Hrana u italijanskoj kulturi predstavlja pravi gastro užitak koji se svakodnevno dijeli u krugu porodice ili prijatelja. Novootvorena picerija “Impero Romano” sa svojim autentičnim izgledom i hranom koja se po istoj recepturi služi i u naljepšem i najstarijem gradu na svijetu – Rimu donijela je sa sobom dašak Rima u Banju Luku gdje ćete uživati svim čulima.
O pinsi, Rimu i životu u Italiji razgovarali smo sa Suzanom Halilović, vlasnicom picerije “Impero Romano”, nakon čega se redakcija portala “Za Dobar Dan” upustila u gastro avanturu u kojoj su uživali svim čulima.
“Impero Romano” mala je picerija smještena u banjalučkom naselju Lazarevo na adresi Branka Popovića 152, koja u ponudi ima autentičnu italijansku pinsu. Pinsa je pretača pice i, pored smanjenog broja kalorija i posebnog načina pripreme, sa sobom nosi mnoge druge blagodeti.
„Kopirali smo u potpunosti jednu piceriju koja se nalazi u srcu Rima i time pokušali da vam donesemo komadić Rima u Banju Luku. Ovo je stvarno Rim, mirisom, ukusom, zvukom. Živim tamo 33 godine i dala sam sve od sebe da dočaram kako Rim izgleda. Sve fotografije koje vidite na zidovima su zapravo fotografije starog Rima koje sam nalazila prije mnogo godina u novinama i časopisima i čuvala. Kao da sam znala da će mi biti potrebne“, kroz smijeh govori Suzana.
Osim ukusom i mirisom, Italiju su nam približili i vizuelno tokom posjete piceriji “Impero Romano”, jer je ljubazno osoblje bilo obučeno u tradicionalne rimske haljine.
„Obucene smo kao rimljanke, jer sve smo zene, a željele smo da Vam prikažemo kako je to sve u Rimu nekada zapravo izgledalo. Željeli smo da stvorimo ambijent u kojem ćete uživati svim čulima. Picerija je urađna kao što bi bila u Rimu, skromno, jer su u centru rima su mali lokali, skromni, uske su ulice, ali svaki lokal ima dušu. Mi smo uredili ‘Impero Romano’ po ugledu na nešto kao što postoji tamo, da nam ne nedostaje“
Suzana je rođena u Banjoj Luci, ali je sticajem okolnosti 1987. godine svoj životni put nastavila u Vječnom gradu Rimu. Kako kaže, u Banju Luku od tada dolazi i po 3 puta godišnje jer voli svoj grad i ljude.
U Rimu je Suzana radila u profesiji pica majstora kao asistent u klasi Maestro Maurizio Capodicasa, svjetskog prvaka pinse od kojeg je naučila sve što zna o pizzi i pinsi.
Odluka da otvori piceriju u Banjoj Luci i donese u svoj grad italijansku pinsu nije bila teška.
„U Banju Luku smo suprug, sin Andrea i ja dolazili i po nekoliko puta godišnje i svaki put kada bismo došli tragali smo za picom u restoranima, ali nismo je nikada našli. Svaki put kada bismo željeli da pojedemo picu nailazili smo na pokušaj iste. Bile su to dobre pice i ukusne, ali i dalje to nije autentična pica, već je sama receptura prilagođena ovim prostorima. Dobre su to pice, ali ni jedna nije bila italijanska“, kaže Suzana i dodaje kako je iz tog razloga željela u Banju Luku da donese komad Italije i njenog doma – Rima.
Ono što je zanimljivo je da “Impero Romano” picerija ne služi picu, vec pinsu, što predstavlja pretaču pice.
Suzana ističe da njihov proizvod nije zapravo pica vec “Pinsa Romana”.
„Ovo nije pica vec ‘Pinsa Romana’. Pinsa je nastala od latinske riječi ‘pinsere’ što znači razvijati, razvlačiti, produžiti. Ova pica se produzuje u svakom pogledu, od maturacije tijesta, procesa koji traje od 24 sata do 150 sati, pa do načina pripreme. Takođe, pinsa se ne razvija, ona se ‘pinca’, produzuje prstima na riži i pretača je pice“, objašnjava Suzana.
Rimljani su pinsu pravili kao bijelu pogaču sa maslinovim uljem i ruzmarinom, bez ikakvih dodataka. Pica je nastala nakon što je ugostiteljstvo tražilo kraći put da se što više pinse proizvede u toku jednog dana. Iz ovog razloga, proces pripreme se pojednostavio i iz pinse je nastalo nešto što danas svi znamo kao picu.
„Mi smo se vratili na početak, na pincu, na pravi proizvod, jer za naš stomak je puno lakse pojesti pinsu. Proces varenja je već na pola urađen van stomaka, jer naš stomak ne mora puštati proteine da izadju. Sve se uradi van stomaka, tokom pripreme tijesta i miješanja sastojaka. Ovaj sistem je osmišljen jer nemamo inteligentan stomak koji ce iz glutena izvuci secer i glukozu, on to prosto ne može. Da bi gluten izasao vani organizam treba da pusti razne proteine kako bi izvukao ono sto je nepotrebno, tj. šećer i glukozu. Čitav taj proces piri naš stomak i od toga se stvara nadutost,“ objašnjava nam pinsa majstor.
Pinsa ne predstavlja opterećenje za stomak jer se samo tijesto priprema na drugačiji način i koristi se brašno sa posebnim udjelom soje koja već sama po sebi sadrži dva proteina, pa se sam proces varenja počinje još tokom maturacije tijesta za pinsu u frižideru na različitim temperaturama.
„Brašno koje koristimo je svjestki poznato brašno za pinsu porodice ‘Di Marco’. Oni su jedina porodica koja je uspjela da pronađe ovu formulu, i niko ne zna kompletan sastojak brašna. To je porodična tajna. Ono što znamo je da brašno sadrži 40% brašna od riže, 30% brašna od soje, preostalih 30% ne znamo šta je. Sigurni smo da postoji mali procenat pšeničnog brašna ili proje kako bi se sve lakše uvezalo tokom pripreme tijesta. Samo sa ovim brašnom imamo uspiješan proizvod jer soja ima 2 proteina koji dopuštaju ovaj proces“.
Suzana ističe da “Impero Romano” nema tajnu kada je u pitanju pravljenje pinse. Ko god želi može da dođe i posmatra pripremu njihovog proizvoda. Njeno osamnaestogodišnje iskustvo u spremanju pinse pored prvaka ove italijanske delicije jer skoro nemoguće nadmašiti.
„Naša tajna je temperatura u konzervaciji vode i brašna prije nego sto se pocne raditi tijesto, temperatura u proizvodnji tijesta, temperatura u konzervaciji tijesta i temperatura u proizvodnji. Sve je to hemija, ništa drugo. Moj maestro, Maurizio Capodicasa, italijan, svjetski je prvak ove pizze, ja sam mu bila asistent dugi niz godina, tako da sam sve naucila kod njega.”
Suzana kaže da je zadovoljna poslovanjem do sada. Od juna, kada su otvorili “Impero Romano” piceriju rade svaki dan i imaju dosta posla, a ona ističe da su oni lično veoma skromnih apetita. Tu su da spreme autentični italijanski proizvod i pokažu ljudima kako zdrava hrana, poput pinse, može da bude i te kako ukusna.
„Piceriju smo simbolično otvorili 29. juna na ‘San Pietro e Paolo’ ,dan zaštitnika Rima, kada je ujedno i mom mužu imendan. Ljudi u Banjoj Luci znaju kvalitetno jesti, što nam je bilo jako drago. Posebno dame, paze dosta na ishranu i na kvalitet ishrane.“
O budućim planovima Suzana kaže da bi voljela da na meni dodaju još pinsa, jer ih za sada ima svega 17 vrsta. Na meniju se nalazi jedna slatka pinsa i 16 slanih varijanti. Uz svaku pinsu se servira i maslinovo ulje koje sami proizvode, a u ponudi se trenutno nalaze četiri vrste maslinovog ulja i to: maslinovo ulje s ruzmarinom, sa paprikom, maslinovo ulje sa biberom, i sa origanom.
Piceriju Impero Romano možete zapratiti na društvenim mrežama i to na Impero Romano Facebook stranici i na instagramu.