Vodopadi Kravice – najljepše mjesto u BiH

Ako biste me pitali o posjeti kojeg mjesta u Bosni i Hercegovini sam dugo maštao, bili bi to vodopadi Kravice. Bez daljnjeg. Godinama sam planirao odlazak u Hercegovinu samo radi njih. Planirao posjetu ovom čudu prirode, nalik na neku magično divlju oazu zelenila, koja izgleda kao da je ubačena u srce Amazona, a ne na jug moje zemlje.

Obišao sam tako maštajući o Kravicama, gotovo 40 zemalja, a njih stalno ostavljao za kasnije.

Znate kad vam je nešto blizu pa se ne žurite da posjetite to mjesto?

Ima vremena. Neće pobjeći nigdje. Tu je to.

Mnogo puta sam “zamalo” otišao tamo. Posebno prošle godine, kad smo već imali sve isplanirano i na kraju nešto odustali. Razlog? Ići ćemo drugi put, vruće je baš danas.

Mada, nema smisla pričati o svim “zamalo” odlascima na Kravice. To bi bilo kao kada bi u novinama pisao o svim “zamalo” dobitnicima na lotu. Ljudima “zamalo” priče nisu zanimljive.

Čak i taj Mostar, koji se nalazi na oko 40 km od vodopada, nisam vidio od 2002. godine, kada sam sa ocem išao na jedan teniski turnir u grad na Neretvi. Ali jedino što sam tada radio bilo je da igram tenis, pa ni stari most nisam vidio.

Prođe dakle 16 godina dok ne odoh u Mostar ponovo. Previše za ovako lijep grad. Da nema Tamar, vjerovatno bi bilo još, jer nakon svega šta mi je pokazala u Gruziji, bio je red da i ja njoj pokažem ljepote zemlje u kojoj živim. Zemlje za koju svi kažu da ima nevjerovatnu prirodu, od koje ja do sada pola toga nisam vidio.

Više ruta je bilo u planu, ali htio sam da istražim taj dio Hercegovine. Da joj pokažem Mostar, Blagaj, Počitelj i Trebinje, te da konačno i ja odem na Kravice.

Vodopadi Kravice – kratki uvod

Vodopadi Kravice mala su oaza prirode, udaljena od Mostara nekih 40-tak kilometara i veoma blizu Ljubuškog. Nastali su radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je ovaj fenomen prirode, danas pod zaštitom države.

Visina vodopada ide i do 28 metara, a širina do gotovo 150. Vegetacija koju ćete ovdje vidjeti, zaista je zapanjujuća, pa je tako preko sedronosna sloja od dna do vrha vodopada izrasla trava, konoplje, mahovina i lišajevi.

E sad, ono što trebate znati je da se ulaz na vodopade naplaćuje. Za strance 4 KM, za lokalce (one koji govore naš jezik) besplatno. Lično mislim da je ovih 4 KM niska cijena za ono šta Kravice nude. Čak i nerealno niska, ako se uzme u obzir da u Dubrovniku, koji nije daleko odatle,  ulaz na gotovo svaku atrakciju je više od 20 KM.

Ali dobro.

To je njihova stvar. Moje je samo da pišem.

Onoga trenutka kad prođete kasu i krenete se spuštati ka dole, osjetićete ogromnu energiju vode rijeke Trebižat koja je stvorilo pravo malo čudo prirode, obojeno zelenilom svih nijansi. Do vodopada silazite pomalo neravnim puteljkom, a kad se spustite dole, ukazaće vam se ovo.

Prizor iz bajke koji odmara dušu i mozak, gdje jednostavno ne možete ostati ravnodušni. Na trenutke se osjećam kao da sam u svom Brazilu o kojem toliko sanjam. U nekoj šumi u Amazonu.

Ono što je zanimljivo je da vodopadi Kravice nude još mnogo toga, a u blizini se nalazi i mala pećina u kojoj se mogu vidjeti stalaktiti od kalcijum karbonata, stari mlin i brodić, a moguće su i vožnje kanuom ukoliko želite.

E ovdje stvari postaju zanimljive

Na Kravice smo išli sa, slušaj sada: “Još jednom Gruzijkom koja živi u Bosni”.

Ime joj je Ia (ljubičica na gruzijskom) i po zanimanju je profesorica njemačkog iz Tbilisija. Upoznala je Mišu iz Mostara, kršnog Hercegovca od skoro dva metra i dlanova tako velikih, da bi u njih mogla da stane jedne poveća lubenica.

Mišo je takođe profesor njemačkog, a upoznali su se na jednom seminaru u ovoj zemlji i ubrzo nakon toga preselila se u Mostar. Od avgusta prošle godine, stanuje u gradu na Neretvi, a evo beba samo što nije stigla. Mali Mile.

Sa njima smo išli na Kravice. Sami su se ponudili da nas povezu i ugoste taj dan, iako se u suštini i ne znamo. Kad sad posmatram ovo putovanje, ovi sjajni ljudi učinili su naš boravak u Mostaru savršenim.

Međusbno bismo pričali četiri jezika. Tamuna i ja – engleski. Tamuna i Ia – gruzijski. Mišo i Ia – njemački. A Mišo i ja – naš. Koji god da je. Razdvajalo nas je i nekih 15 godina, kao i različito vjersko opredjeljenje, ali to su u suštini nebitne stvari. Bitna je ljubav koju sam vidio da njih dvoje dijele jedno prema drugom, kao i pažnja koju su podijelili sa nama.

Sa tim razmišljanjem stojim sa Tamar uz same vodopade i uživam u svim bojama i mirisima ovog mjesta. Istinski čilamo. Gledam u nju i vidim kako se toplo i zadovoljno osmjehuje. U tom trenutku mi se čini da bi taj osmijeh mogao da istopi čitav svijet, a da ga je svijet vidio, mislim da bi zaustavio sve ratove i nerede na planeti Zemlji.

Mnogo sam srećan što je vidim ovako zadovoljnu.

Ako mogu da podijelim jednu tajnu, vodopadi Kravice su sada moje omiljeno mjesto u BiH.

Nadam se da se ovoga ljeta družimo ponovo.

I još jedna stvar.

Čuveni domaći Orlovi rano lete sniman je ovdje.

 

Izvor: Rio priče sa putovanja

Autor teksta: Robert Dacešin