Intervju sa aktivistima : Dragana Skenderija , aktivistica Centra za zaštitu životne sredine “Poručujem građanima da ne spavaju!”

Dragana Skenderija je već duže vrijeme kao aktivista aktivna u raznim organizacijama. Kroz svoje volontiranje kako i sama kaže, stekla je puno neformalnog znanja.

Dragana Skenderija je rođena u Banjoj Luci, gdje i danas živi i svojim aktivnim zalaganjem u društvenoj zajednici, nastoji doprinijeti stvaranju bolje i zdravije sredine za sve građane. Završila je Ekonomsku školu, a najveće zadovoljstvo joj pričinjava vožnja biciklom i bijeg u prirodu.

Pored svakodnevnih obaveza, većinu svog slobodnog vremena Dragana provodi u društvu sa prirodom. Razgovor koji smo sa njom vodili najviše se doticao njenog angažovanja u Centru za zaštitu životne sredine u Banjoj Luci, ali i uopšte njene lične želje i pobuda zbog kojih se bavi aktivizmom.

Kada i zbog čega ste počeli kao aktivista da se bavite pitanjima zaštite životne sredine?

Pridružila sam se Centru za životnu sredinu u februaru 2015. godine kada je bila aktuelna peticija za borbu protiv izgradnje mini hidroelektrana u nacionalnom parku Sutjeska. Kako sam dva ljeta prije toga provela na Sutjesci, tako me je ovo saznanje šokiralo jer nisam mogla vjerovati da bi neko uopšte pomislio da nešto takvo gradi tamo. Naravno da sam se i prije toga priključivala akcijama koje su bile vezane za zaštitu prirode ali nakon dolaska u CZZS postala sam još aktivnija i redovnija na tim akcijama.

Šta Vas je motivisalo da počnete da razmišljate o stvarima o kojima nažalost danas jako malo ljudi misli?

Nekako sam uvijek uviđala nepravdu i pokušavala nešto da uradim povodom toga. Valjda vučem i porodično tu crtu jer sam odrasla uz majku i baku koje su se uvijek borile protiv nepravde. U našoj zemlji je toliko motivacije za aktivizam da je to i tužno. Uništavanje prirode je nešto što me najviše boli jer ako ne bude prirode neće biti ni nas. Bilo bi lijepo kada bi i buduće generacije mogle uživati u čarima prirode i zbog toga ljudi moraju postati svjesni da je moramo čuvati.

Kako se Vi kao čovjek osjećate kroz sve aktivnosti koje Vaše udruženje obavlja? Da li Vas to ispunjava, motiviše i da li nailazite na podršku među građanima?

Da ne osjećam ljubav prema ovome što radim kao ni povezanost sa mojim radnim kolegama/icama, mislim da bih davno napustila CZZS. Naravno da me ispunjava jer smatram da smo na pravoj strani. Pokušavajući da zaštitimo prirodu, štitimo i ljude. Dobar smo tim i jedni druge podržavamo i bodrimo na svim poljima na kojima djelujemo. Posebna motivacija je kada nas ljudi podrže i kada vidimo da se i oni udružuju i pokušavaju da dođu do promijena koje žele. Imamo mnogo primjera udruživanja ljudi u borbi protiv izgradnje mini hidroelektrana širom naše zemlje. U tim udruživanjima možemo osjetiti moć naroda i zajedništva.

Koji su po Vama najznačajniji projekti kojima se ovo udruženje bavilo i koji su imali uspješnu realizaciju?

Jedan od najznačajnijih projekata, odnosno kampanja, je odbrana rijeke Vrbas i sprečavanje izgradnje dvije hidroelektrane na ovoj rijeci. Tada je prikupljeno 17000 potpisa protiv izgradnje, nakon čega je Skupština grada Banjaluke dala negativno mišljenje o tom projektu. Tu su i  kampanje “Bitka za Sutjesku”, “Pitajte me zašto vozim bicikl bez kacige”, Građanska inicijativa za Borik.

DCIM100MEDIADJI_0296.JPG

Na koje probleme i prepreke najčešće nailazite u realizaciji svojih projekata?

Prvi problem je pronalazak donatora i sredstava da bi uopšte i mogli da realizujemo naše projekte, sa čim se ne susrećeno samo mi. A sve je individualno od projekta do projekta. Nismo organizacija koja je orjentisana samo na jednu temu te dosta toga nije ni vezano za projektne zadatke.

Da li su građani zainteresovani da vam se pridruže i pomognu u vašim aktivnostima?

I da i ne. Nažalost, dosta je pasivnih ljudi i posljednjih godina je aktuelan tzv. kliktivizam. Lakše je svima iz udobnosti doma kliktati po društvenih mrežama i predlagati šta bi bilo najbolje da se uradi nego da se priključe nekoj inicijativi, ili da je sami pokrenu, i pokušaju mijenjati stvari. Kada radimo akcije dosta ljudi nam priđe i podrže nas, jer shvataju da se to tiče svih nas a ne samo određene grupe. Bude i onih koji negoduju i govore kako se mi igramo ali takvih je malo i svjesni smo da će uvijek biti ljudi koji se neće složiti sa onim što mi radimo. To nas ne obeshrabruje nego daje snagu da nastavimo dalje da radimo na osvještavanju javnosti. Moram napomenuti da je naša aktivistička grupa sve brojnija, dosta mladih ljudi pridružuje se grupi i učestvuje u našim akcijama.

Smatrate li da su vaš rad i ideje dovoljno promovisane u medijima i približene građanima i da li je uopšte aktivizam građana kao pojam jasno predočen običnom čovjeku u Republici Srpskoj?

Smatram da naš rad nije dovoljno zastupljen u medijima. Nekim medijima ne odgovara kada se kritukuje, te nam oni ne posvećuju svoj medijski prostor. Ipak, tu su i mediji sa kojima imamo dugogodišnju saradnju, te preko njih pokušavamo doprijeti do šire javnosti. Pojam aktivizma dosta ljudi ne razumije. Mnogi smatraju da je to nešto negativno. Mnogo ljudi i ne znaju svoja građanska prava te ih slabo i brane. Ono na čemu mi radimo već godinama je da, putem naših aktivnosti, podižemo svijest građana/ki o važnosti učešća u procesu donošenja odluka. Da od donosioca odluka traže da budu uključeni u procese donošenja odluka, a isto tako da budu i pitani za mišljenje.

Trenutno je aktuelan vaš zahtjev za održivi oporavak i reformu javnih politika sa ciljem lakšeg prevazilaženja postojeće krize izazvane pandemijom. O čemu se tu tačno radi i na koji način vam građani mogu pomoći kako bi ovi zahtjevi bili realizovani?

Ovaj zahtjev je napisan sa ciljem otvaranja dijaloga sa organima vlasti, odnosno donosiocima odluka, gdje apelujemo na građane/ke da se uključe u inicijative na lokalnom nivou, ne samo u Centr za životnu sredinu, nego i u ostale organizacije. Budući da smo u vremenu krize, najviše se osjeti i osjetiće se posljedice na životnu sredinu, kao i gubitak resursa, gdje treba da težimo ka održivijoj budućnosti.

Koji projekti su još u planu u toku ove godine i da li su planirane neke aktivnosti usmjerene na edukaciju i prosvećivanje građana o potrebi čuvanja njihove životne sredine i prirodnih resursa Republike Srpske?

Mnogo je tu projekata koji se prožimaju kroz programe koji postoje u CZZS. Ti programi su: Biodiverzitet i zaštićena područja, Energija i klimatske promjene, Transport i Arhus centar. Kroz sve te programe nastojimo da podižemo svijest građana/ki. Što se tiče edukacija, nešto što smo mi do sada praktikovali su filmske večeri i druženja, što je sada otežano obzirom na situaciju. Poštujući mjere nastojaćemo da neke od tih večeri i održimo. Naše javne akcije su isto tako jedan vid edukacija i osvještavanja javnosti, jer i na njima naši aktivisti pružaju informacije vezane za razne oblasti zaštite životne sredine.

Koja je Vaša poruka, kao jedne mlade i građanski aktivne osobe, svima koji bi željeli da budu kao građani korisni i da doprinesu poboljšanju uslova života kod nas?

Nekako se poruka može izvući iz svega gore napisanog. Da se angažuju u rješavanju problema u njihovim lokalnim zajednicama, da prate procese i daju mišljenja. Da ne spavaju.

Izvor: FreeWorld