Banjalučka legenda o Safikadi i vojniku koji je služio vojsku u tvrđavi Kastel dobiće svoj park „Hram ljubavi“ početkom iduće godine.
Lokacija parka „Hram ljubavi“, kako je sapšteno za javnost, biće na zelenoj površini između „Tržnice“ i Ferhat-pašine džamije, poznatije kao „Ferhadija“.
Neven Stanić, načelnik Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku, rekao je da će u programu kapitalnih investicija za izgradnju parka, koji zovu „Hram ljubavi“, biti izdvojeno oko 120.000 KM.
Tokom izgradnje parka u obzir se uzimaju sve sfere interesovanja upućene u ovu tematiku, od organizacije grada, preko istoričara, arhitekata i turističkih vodiča, kako bi “Hram ljubavi” bio sveobuhvatan spomenik koji bi svjedočio tom vremenu.
Prema riječima stručne saradnice u TOBL, Andree Prerad, projekat bi obuhvatao okruglu fontanu sa svjetlosnim efektima u čijem centru bi se nalazila statua djevojke Safikade u tradicionalnoj narodnoj nošnji.
Planirano je i uređenje zelene površine s pratećom infrastrukturom kao i postavljanje male makete topa koji bi bio usmjeren ka Safikadi. Top bi bio urađen po interaktivnom principu tako da bi svaki turista mogao da ubaci novčić u top kako bi proizveo njegov zvuk. Prema poznatoj legendi Safikada je stajala ispred topa.
Čitav koncept hrama osmišljen je kao turistička atrakcija te će oko njega biti postavljene i klupe osvijetljene digitalnim svijećama. Sa vanjske i unutrašnje strane nalazile bi se spomen ploče sa legendom prevedenom na nekoliko svjetskih jezika.
Postoji nekoliko verzija legende o Safikadi, a mi vam donosimo dvije najpopularnije:
Prema prvoj legendi Safikada je bila unuka Ferhad-paše Sokolovića koja se zaljubila u turskog askera koji je poginuo tokom borbe. Iz tog razloga se ona bacila pred top koji je označavao podne sa tvrđave Kastel. Bila je obučena u bijelu vjenčanicu kao dokaz čiste i bezvremenske ljubavi. Prema narodnom predanju, njene posljednje riječi su bile: „Vjerna sam ti do groba“.
U drugoj varijanti iste legende u pitanju je bio austrougarski vojnik i ta ljubav nije mogla da živi iz kulturoloških razloga. Safikadin ugledni otac i komandant tvrđave odlučili su da rastave dvoje mladih pa su vojnika poslali u borbe u Andaluziju, gdje je on stradao. Čuvši te vijesti, Safikada je stala pred top. Posljednje riječi ostaju neizmijenjene u svim verzijama ove legende o ljubavi.