Food outlet prodavnice: Štede novac, ali i čuvaju životnu sredinu
Pomoć u prehrani najsiromašnijih slojeva društva, smanjenje količine hrane koja bi se inače bacila, ali i manje zagađenje životne sredine. Tako bi se najjednostavnije objasnili ciljevi food outlet prodavnica, prva je otvorena još prije godinu dana u Sarajevu pod nazivom “Yumm”, a nedavno je i Banjaluka dobila Food outlet “Globus”.
Kupci u njima mogu pronaći proizvode po cijenama znatno nižim u odnosu na cijene u standardnim supermarketima. Oni su obično oštećene ambalaže ili pred istekom roka trajanja i kao takvi često završavaju u otpadu. Bitno je naglasiti da su oni ispravni za konzumiranje.
Kako navodi Marinka Stojić, vlasnica prodavnice Globus u Banjaluci, ideja o pokretanju ovakvog tipa prodavnice se javila iz želje da okruženje u kojem živi učini boljim i čišćim.
„S obzirom da sam po struci master geograf za oblast životne sredine, još u studentskim danima sam istraživala šta bih to ja mogla uraditi da učinim našu životnu sredinu boljom i ljepšom za sve nas. S obzirom na to da mnogo putujem, vidjela sam slične prodavnice pa sam po uzoru na njih otvorila jednu i u Banjaluci“, započinje Marinka priču.
S druge strane, Nikolini Piljić-Alić, koja je otvorila food outlet pod nazivom “Yumm” u Sarajevu, otvaranje prodavnice je značilo zaposlenje i ostanak u Bosni i Hercegovini.
„Planirali smo odlazak u Australiju, zbog nemogućnosti zaposlenja. Istražujući cijene hrane, naišli smo na prodavnice koje prodaju artikle sa kraćim rokom trajanja i skladišni višak. Suprug je predložio da otvorimo nešto slično, jer to niko prije nas u Bosni i Hercegovini nije radio, a ja nisam željela otići znajući da nisam pokušala sve da se zaposlimo i obezbjedimo porodici normalne uslove za život. Kasnije smo vidjeli da Food Outlet postoji i u Hrvatskoj“, prisjeća se Piljić-Alić.
Stanovništvo zainteresovano, ali se plaše neispravnosti proizvoda
Ono u čemu se naše sagovornice slažu jeste činjenica da se svijest kupaca mijenja i da oni postaju sve otvoreniji prema kupovini u ovakvim prodavnicama. Kako tvrdi Marinka, profil kupaca koji dolazi kod njih je različit. Studenti, penzioneri i profesori – pravila nema. Piljić-Alić tvrdi da su se u godinu dana poslovanja susreli sa svega nekoliko negativnih komentara, ali da su cijene nekih proizvoda za siromašno stanovništvo i dalje visoke.
„Stalno naglašavamo da se ne radi o prodavnici za socijalno ugrožene. Nekim kupcima su neki proizvodi koje prodajemo u pola cijene i dalje preskupi, jer se mogu naći povoljnije kod drugog proizvođača. Cilj je prvenstveno smanjiti količinu hrane koja se baci“, ističe Nikolina.
Andrijana Ćirković je jedna od mušterija koju smo zatekli u trgovini u Banjaluci. Ističe da često kupuje u ovoj prodavnici i da je zadovoljna ponudom.
„Zaista često dolazim ovdje da kupujem hranu i po meni je ovakav tip prodavnica super. Hrana i ostali proizvodi su odlični. Smatram da je ovakav tip prodavnica koristan za društvo“, kratko komentariše Andrijana.
Jedno od prvih pitanja koje se postavlja o ovakvim prodavnicama jeste o bezbjednosti i ispravnosti proizvoda koji se mogu naći na policama. Kako su to proizvodi pred istekom roka trajanja ili oštećene ambalaže, kod javnosti se javlja sumnjičavost prema ovim trgovinama. Ipak, ne postoje razlozi za strah i brigu jer obično robi na policama rok ističe tek za dva do tri mjeseca, dok ponekad on čak traje duže i od proizvoda koji se nalaze u klasičnim supermarketima. Takođe, roba dolazi sa potvrdom o ispravnosti izdatom od dobavljača.
„U našoj ponudi se nalaze artikli koje možete kupiti bilo gdje drugo. Nekada se desi da kod nas bude duži rok trajanja nekog proizvoda nego u drugim marketima, jer je ostao u skladištu. Svi proizvodi su kontrolisani i od dobavljača dolaze sa potvrdom o ispravnosti, naravno tamo gdje je to neophodno. Jedino što je drugačije jeste oštećena ambalaža. Radi se o kutijama kojima su nagniječeni ćoškovi, oštećene naljepnice. Nekada taj isti artikal bude u ponudi u drugom marketu, ali kod nas je navedeno da je ambalaža oštećena i cijena je niža. Svi proizvodi se čuvaju na odgovarajućoj temperaturi i propisno su skladišteni“, ističe Nikolina, te dodaje da robu kojoj se približava istek roka trajanja dijele svojim stalnim kupcima, posebno socijalno ugroženim, a nekima redovno uručuju pakete hrane i higijenskih potrepština.
Marinka ističe da robu daju i po 70% ili 80% nižim cijenama, kako bi ih prodali prije isteka roka trajanja i tako spriječili njeno bacanje i zagađenje okoline.
„Mi imamo sa većim brojem naših dobavljača dogovoren povrat robe, a one proizvode kojima se približava istek roka trajanja stavljamo na kasu i prodajemo u 70% ili 80% nižoj cijeni, ukoliko sa tim proizvođačima nemamo dogovoren povrat“, tvrdi ona.
Tržni lanci i država – prepreka ili podstrek?
Za prodavnice ovakvog tipa važe isti zakoni kao i za standardne maloprodajne i veleprodajne objekte. Ne postoje olakšice u poslovanju kao što je oslobađanje od poreza, koji je nedavno uvela Francuska. Takođe, procedura otvaranja firme je jako komplikovana i dugotrajna, što utiče i na odluku o započinjanju vlastitog biznisa. Ipak, našim sagovornicama je i dalje najveći problem pronalazak robe, jer pojedine kompanije radije uništavaju svoju robu misleći da je ne trebaju ili ne smiju prodavati ukoliko ima oštećenu ambalažu. Asortiman se mijenja iz dana u dan, zavisno od toga šta klijenti imaju da im ponude u tom trenutku. Nikolina ipak ističe da ih ovaj problem ne usporava i sa ponosom dodaje da planiraju otvoriti još dvije prodavnice.
„Budući da smo počeli sa dvije kompanije, a sada imamo više od 40 dobavljača, najvećih na tržištu BiH, ovaj problem nas ne usporava, jer su ponude sve češće i veće, a roba se povlači iz prodaje ranije i u većim količinama. U narednom periodu očekujemo podršku još nekoliko velikih kompanija. Želim još dodati da je proces registracije firme jako težak i dugotrajan, te skup. Za registraciju sjedišta firme se čekalo dva mjeseca i svaka poslovnica se mora registrovati ponovo, dakle isti proces nekoliko puta, a sve to iziskuje mnogo vremena i novca. Za sve to vrijeme, ljudi koji nemaju primanja i čekaju da počnu raditi, tako da ne čudi činjenica da se mladi ljudi teško odlučuju na pokretanje privatnog biznisa“, tvrdi ona.
Neke od kompanije sa kojima sarađuju su Nelt, Džajić komerc, Leburić komerc, Perutnina Ptuj i uglavnom je riječ o manjim kompanijama, dok se na velike tržišne lance još čeka. Iz tog razloga smo kontaktirali Mercator, Bingo, Tropic, Konzum i AS markete kako bismo vidjeli kakvo je njihovo mišljenje o ovoj temi. Od gore pobrojanih, na naš upit je odgovorio jedino Tropic market, koji je istakao da oni već imaju definisane načine postupanja sa ovakvom robom.
„Što se tiče food outleta, nismo dobijali prijedloge za saradnju. U našim marketima je smanjen broj datih artikala, iz razloga što je kroz ugovorni odnos sa dobavljačima definisan način postupanja sa artiklima pred istek roka upotrebe i onih sa oštećenom ambalažom“, istakla je ispred Tropic marketa Aleksandra Marković, menadžerica za odnose sa javnošću.
Na naše pitanje o vrsti tih ugovornih odnosa sa dobavljačima, kao i o načinu postupanja sa robom koja nije obuhvaćena tim dogovorom, iz Tropic marketa su nam odgovorili da o odnosima sa dobavljačima ne mogu razgovarati, ali da „svi artikli sa oštećenom ambalažom i roba pred istek roka upotrebe podliježu zakonskim procedurama koje kompanija poštuje“.
Gledaju ih kao konkurenciju
Veliki tržišni lanci u food outletima vide konkurenciju i ne shvataju da su oni svi zajedno samo jedna karika u velikom lancu, da mogu i moraju sarađivati kako bi se količina otpada smanjila.
„Nažalost, jedan dio dobavljača ne želi sa nama da sarađuje iz razloga što smatraju da će njihov brend biti ugrožen ako se njihovi proizvodi nađu na našim policama. Oni će radije tu robu uništiti nego što će je prodati nama u outlet. Dok sa druge strane pojedine firme sa kojima sarađujemo u želji da podrže ideju nude regularne proizvode, ali uz dosta nižu cijenu. Od marketa nas je podržao jedino Fortuna Market“, govori Marinka.
Ona ističe kako se iskreno nada da će njenu prodavnicu podržati i ostali marketi, ali i država i da će se svi zajedno ujediniti u širenju dobre ekološke svijesti koja će biti od koristi i za nas i za buduće generacije.
„Nadam se da će se vremenom i ostali marketi odazvati ovoj ekološkoj ideji i da nas neće smatrati konkurencijom nego da će uvidjeti pozitivnu stranu ove priče, da zajedničkim snagama možemo smanjiti ovaj negativan trend bacanja hrane. Ovakvim ekološkim idejama koje imaju značaj za širu zajednicu sigurno bi dobro došla podrška od strane države u vidu bespovratnih sredstava ili neobračunavanja PDV-a na robu kraćeg trajanja i oštećene ambalaže. Kada bi se prepisala dobra praksa pojedinih zemalja Evropske Unije, znatne količine hrane ne bi završile u smeću“, završava Marinka priču o značaju Food outleta za svaki veći grad.
Izvor: eTrafika
