Dvanaestogodišnja djevojčica Ena Smajić, učenica osnovne škole “Grbavica I” iz Sarajeva koja uskoro kreće u sedmi razred, ritmičkom gimnastikom se bavi dugi niz godina I iza sebe je do sada ostavila preko 80 takmičenja čime je zaslužila nadimak “malo čudo ritmičke gimnastike”.
Ovoj djevojčici, pored školskih obaveza koje svaki osnovac ima, svakodnevni treninzi u trajanju od po četiri ili pet sati, ne pričinjavaju napor, već zadovoljstvo.
Ova skromna djevojčica i zaljubljenik u ritmičku gimnastiku sa samo šest godina je počela da ostvaruje zapažene rezultate vraćajući se sa takmičenja sa medaljama. Prve plesne korake napravila je uz majku koja je profesorica baleta. Nedugo nakon toga otkrila je ritmičku gimnastiku i odlučila da je to njen poziv.
Enina trenerica ritmičke gimnastike Amila Hadžić ističe da je Ena ponos Bosne i Hercegovine i da ne propušta nijedan trening.
Malo čudo gimnastike, Ena Smajić, članica je kluba “Bosna Gym” od 2014. godine sa kojim je išla na takmičenja u Sarajevu, Zagrebu, Budvi, Ljubljani, Beogradu, Tuzli, Visokom, Virovitici, Sofiji… Ono što je zanimljivo napomenuti je da se ova mlada gimnastičarka sa svakog takmičenja vratila sa medaljom.
Treneri iz kluba “Bosna Gym” ističu da se od ove marljive djevojčice mogu očekivati prava čuda, a do kraja godine Enin raspored je popunjen jer se u njemu nalazi još nekoliko takmičenja za koja se Ena već vrijedno priprema.
Neka od takmičenja koja slijede su dva međunarodna takmičenja u BiH sada u septembru, nakon kojih se nižu i takmičenja u Hrvatskoj, Sloveniji, Bugarskoj i Austriji. Pored međunarodnih takmičenja u BiH, Ena planira da se takmiči i na nivou Federacije BiH kao i na Prvenstvu BiH.
Na pitanje koje joj je najdraže takmičenje, Ena odgovara da bi izdvojila takmičenje u Sofiji gdje je u konkurenciji djevojčica iz brojnih evropskih gradova osvojila prvo mjesto. Drugo omiljeno takmičenje kojeg se rado sjeća održalo se u Zagrebu, u pitanju je takmičenje “Aura Cup” gdje se Ena fotografisala i upoznala sa Olimpijskom pobjednicom u ritmičkoj gimnastici, Margaritom Mamun.
Enin najveći uzor je gimnastičarka Kirli Zeynep, a u budućnosti želi da se takmiči na prestižnim svjetskim takmičenjima.
Finansiranje takmičenja je na roditeljima, u čemu im pomaže šira porodica. Iako nema finansijske pomoći od strane sredine u kojoj živi, kaže da su joj oni velika moralna podrška, a kada je riječ o podršci, mlada gimnastičarka ističe da su joj najveća podrška trenerice i porodica.
Ena je svojim radom pokazala da može održati tempo vrhunskog sportiste iako je jako mlada, jer u periodu u kojem se ona sada nalazi djeca najčešće odustaju, s obzirom na to da se preporučuje treniranje po pet sati dnevno.
Enini roditeljli koji je prate na treninzima i takmičenjima, nazvali su je iz šale “Zvjerinjo” zbog upornosti i tempa treninga koje ima. Jako su ponosni na njen uspijeh i u toku sa svim dešavanjima na polju ritmičke gimnastike jer prate Enu na takmičenjima s obzirom na to da sve troškove takmičenja i treniranja snose sami.
Eninin roditelji ističu da je izazov biti roditelj takvom čudu od djeteta. Ena pored gimnastike ide u školu, a oba roditelja su zaposlena, pa se trude da stignu da završe sve obaveze kako bi Ena stizala na treninge. Zanimljiva je činjenica da Ena nikada do sada nije propustila terning i da je treneri zbog toga još više cijene kao sportistu.