Dejan Marković: Medalja je uvijek moj cilj
Sportista Dejan Marković iz Banje Luke veslanjem se bavi od srednjoškolskih dana. Počeo je sa kajakom i kanuom, a zadržao se na raftingu koji trenira već 18 godina.
Od 2012. godine vodi rafting sekciju ronilačkog kluba „BUK“, te je član Dajak kluba od njegovog osnivanja. Osvajač je četiri medalje na evropskom nivou. Na svjetskom nivou, najbolji plasman mu je šesto mjesto.
Kako nam govori, živio je blizu vode i uvijek je htio da savlada veslanje.
„Nijedan sport me nije tako privlačio, ni fudbal, ni košarka, ništa…“, govori ovaj sportista.
Kao reprezentativac Bosne i Hercegovine osvojio je četiri medalje na evropskim takmičenjima. Prvi pravi uspjeh kaže da je postigao 2015. godine kada je uzeo bronzu u sprintu i srebro u spustu.
„Toliko godina truda sam uložio i napokon se isplatilo kada sam uzeo prvu medalju na evropskom prvenstvu. Godina prije mi je bila jako teška, majka mi se razboljela, bio sam stalno uz nju. Ona me je uvijek podržavala, bila uz mene i kada je okolina govorila da prestanem sa veslanjem, da nemam ništa od toga. Tako da sam medalju njoj posvetio i znam koliko je bila ponosna na mene. Uvijek se hvalila kolegicama s posla kad god uzmem medalju. Dolazila je na sva takmičenja koja su bila na domaćem terenu. Kada je bila ceremonija dodjele medalja ona je došla i stajala, iako je teško mogla da stoji. Danas više nije tu, ali ta prva medalja sa evropskog me podsjeti na nju. Ponosan sam na mamu i ponosan na medalju“, prisjeća se on s nostalgijom.
Da svaki sport zahtjeva naporne treninge i da put do medalje nije nimalo lagan, saglasan je i Dejan.
„Bilo koji sport kada pređe na neki viši nivo, kada prestaje biti na nivou rekreacije, zna postati naporan. Takmičenje nikad nije bilo teško, težak je sav trud koji se uloži u pripreme. One znaju trajati nekoliko mjeseci, po tri treninga dnevno, tako da malo vremena ostaje za privatan život, mnogo je odricanja. Ali uvijek sebi postavim cilj, a to je medalja“, kaže ovaj sportista, te dodaje da je veslanje jedan od najzahtjevnijih sportova.
Spojio sport sa humanošću
Kroz rafting klub „BUK“, ovaj mladić nesebično pomaže onima kojima je pomoć potrebna. Organizovao je nekoliko rafting trka u humanitarne svrhe.
„Preko RK ‘BUK’ dvije godine organizujem humanitarni rafting. Prošle godine smo pomogli porodici Savanović, a ove porodici Gašić. Nastaviću i dalje da pomažem, koliko god budem u mogućnosti. Čovjek se uvijek osjeća ispunjeno kada učini neko dobro djelo“, govori Dejan.
Markovića dosta lijepih uspomena veže za rafting koji mu je omogućio da putuje po svijetu, upoznaje mjesta i ljude. Takmičeći se obišao je Novi Zeland, Indoneziju, Rusiju, UAE, Kinu…
„Kod raftinga me najviše ispunjava kad putujem i kad probam neku novu vodu, pogotovo opasnije rijeke. Moram spomenuti Novi Zeland. Oduševio sam se prirodom. Spuštao sam se niz najveći komercijalni vodopad na svijetu od sedam metara. Takođe, rafting forum u Rusiji koji se održava svake godine. Tu je voda ubjedljivo najbolja. Rijeka Katunj i Cuja su neprikosnovene, bukovi su ogromni, voda je pete klase. Fascinirala me je i vještačka staza u UAE koja je u pustinji i pitka voda je u pitanju. Ove godine sam bio u Kini, veslao r2 grand prix, na stazi koja na pet kilometara ima 160 metara pada. Uglavnom me drži to da vidim nešto novo, upoznam nove ljude, a vidim stare prijatelje, jer takmičenja su prilika da se vidiš sa ljudima koji žive hiljadama kilometara daleko“, priča on.
Kada je riječ o raftingu na Vrbasu, Dejan kaže da zainteresovanih ima. Pored naših ljudi, pristižu i turisti.
„Ronilački klub ‘BUK’ do sada je posjetila svaka nacija. U posljednje vrijeme dosta turista imamo iz Belgije. Takođe, naši ljudi koji žive i rade u inostranstvu godišnji iskoriste da se opuste na rijeci Vrbas. Trudim se da svi koji dođu na rafting imaju dobro iskustvo. Ove godine sam organizovao rafting po punoj mjesečini. Krajem godine već tradicionalno organizujem novogodišnji zimski rafting za prijatelje i ljude koji žele da probaju nešto ekstremnije“, kaže naš sagovornik i dodaje da svi koji su ljubitelji dobre prirode i posjeduju avanturistički duh mogu da im se pridruže.
Kada govorimo o podršci institucija, ona postoji ali nije dovoljna.
„Imamo podršku na nivou RS i od grada Banjaluke. Na nivou Bosne i Hercegovine nemamo nikakvu podršku. Ali opet što se tiče podrške ona je slaba s obzirom na rezultate koje smo postigli i smatram da bi trebala biti veća. Za rezultate smo najviše sami zaslužni. Neka takmičenja na koja smo išli finansirali smo sami, jer država nije bila u mogućnosti da plati. Finansiramo se uz pomoć sponzora ali to nije dovoljno“, govori on.
Ističe kako je s Dajak klubom osvajao euro ligu i svjetske kupove.
„U Austriji smo uzeli tri zlata, gdje je konkurencija bila baš jaka. Na svjetskom kupu u Banjaluci smo bili drugi, Japanci su nas uzeli u svim disciplinama“, prisjeća se.
Smatra da sport igra veoma važnu ulogu u odrastanju djece.
„Svima bih preporučio da se bave sportom, bilo kojim. Djeca će sticati socijalne vještine, pravilno se razvijati i živjeti zdravim životom“.
Što se tiče planova za budućnost, Dejan govori da ga očekuje svjetsko prvenstvo u Kini koje se održava sljedeće godine.
„Tamo sam bio već tri puta i oni su sjajni domaćini i organizatori. Na privatnom planu obići Afriku i Južnu Ameriku“, kaže on za kraj razgovora.
Izvor: eTrafika
