Nekropola stećaka “Maculje” kod Novog Travnika nije najpoznatija nekropola, ali je definitivno jedna od najljepših u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Nekropola stećaka “Maculje” od Travnika je udaljena 20 km i nalazi se na putu Novi Travnik – Gornji Vakuf, na područiju Rostova, a u narodu je poznata i kao “Kameni svatovi”.
Istoričar Muhamed Kreševljaković je putujući našim krajevima posjetio i ovu nekropolu i opisao je kao jednu od najljepših na koju je naišao.
Širom Bosne i Hercegovine nalaze se tragovi prijašnjih naroda i predstavljaju bogato kulturno-istorijsko naslijeđe te svjedoče o prošlim vremenima. Jedan od tih tragova svakako su stećci, kameni nadgrobni spomenici iz srednjeg vijeka, koji su ujedno i jedna od misterija bosanskohercegovačke istorije. Za mnoge nekrople stećaka se zna, a mnogi su skriveni i razbacani po surovim i gotovo nepristupačnim dijelovima zemlje, dok za neke opet znaju samo rijetki.
Muhamed Kreševljaković je zapisao da se nekropola “Maculje” sastoji od 101 stećka i 16 krstova izgrađenih od krečnjaka i poredanih u redove.
Stećci su bogati raznim ukrasima. Na njima se pojavljuju jabuke ili okrugla ispupčenja koja predstavljaju vrstu vojnog reda – topdžije. Takođe se često pojavljuju rozete, ljudski likovi s raširenim rukama, krstovi i polumjesec. Kreševljaković navodi da rozete vjerovatno označavaju simbol Božanstva Sunca tj. Života, dok se za ljudski lik s raširenim rukama može pretpostaviti, iako teško, kaže Kreševljaković, da je simbol neprirodne smrti ili žrtvovanja za domovinu.
Oblik koji dominira je sanduk sa podnožijem, zatim sarkofag sa podnožijem ili bez podnožija i krstovi. Stećci su uglavnom okrenuti u pravcu istok-zapad i sjever-jug.
Širi predio oko stećaka je planinski, jedino se oni nalaze na prostranoj ravnici. Očigledno je da su ljudi tog vremena birali mjesto na kojem će ostaviti tragove svoga postojanja.
Kao i oko drugih stećaka, i oko ovih se vode dileme o pitanju njihova porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave koje su na njima uklesane.
U narodu je nekropola “Maculje” poznata i kao “Kameni svatovi”. Kružilo je nekoliko legendi vezanih za ovu nekropolu, ali su vremenom sve izblijedile i umrle zajedno s prijašnjim seljanima. Zadržale su se samo dvije legende koje još možete čuti od starijih generacija koje ih brižno čuvaju i koriste svaku priliku da ih nekome ispričaju.
Jedna, poznatija, kaže da je ovaj prostor i prije dolaska Rimljana bio naseljen i da se upravo za tadašnje stanovnike veže sljedeća priča:
Svatovi su krenuli iz veoma udaljenog mjesta po nevjestu. Nakon dugog hoda, odlučili su da se odmore na mjestu gdje su današnji stećci. Vrijeme je bilo toliko hladno da su se tu skamenili, pa su ti spomenici nastali upravo tada, na tom mjestu, u znak sjećanja na njih. Poslije toga, kako legenda govori, nastupile su velike hladnoće i zime što je uzrokovalo iseljavanje stanovništva sa ovog prostora.
I druga, manje poznata legenda, govori o svatovima koji su se u ovo mjesto uputili po nevjestu. Majka se nije slagala sa udajom kćerke, pa kad su se svatovi približili, klela ih je da se više nikada ne pomaknu i da se pretvore u kamen. U tome je i uspjela, a stećci, kažu priče, svjedok su tih događaja.
Bilo kako bilo jedno je sigurno. Stećci su danas jedan od najupečatljivijih materijalnih simbola vremena od 13. do kraja 15. vijeka, i treba uložiti sve napore da bi ovo vrijedno blago, kao i legende o njima, bilo sačuvano kako ih zub vremena i ljudski nehat ne bi dalje nagrizali i uništavali.
Nekropola stećaka “Maculje” je 2016. godine upisana na Listu svjetske kulturne baštine UNSECO-a. Kulturna baština koja krasi Bosnu i Hercegovinu, a koja se, pored stećaka, nalazi na Listi svjetske kulturne baštine navedena je na UNSECO-vom zvaničnom sajtu.
“Stećak je za mene ono što nije za druge,
Ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide.
Jest’ kamen, ali jeste i riječ,
Jest’ zemlja, ali jeste i nebo,
Jeste materija, ali jeste i duh,
Jest’ krik, ali jeste i pjesma,
Jest’ smrt, ali jeste i život,
Jest’ prošlost, ali jeste i budućnost.”
Mak Dizdar