Nataša Bubalo prodajom crteža i slika zarađuje džeparac

 

Sedamnaestogodišnja Nataša Bubalo iz Prijedora šestu godinu pohađa školu slikanja i crtanja kod profesora Borisa Eremića, a od prije dvije godine, zahvaljujući talentu i posvećenom radu, od svog hobija počela je da zarađuje i da prodajom slika i crteža povećava svoj džeparac.

“Do sada sam prodala dvadesetak slika i crteža. Kupci do mene dolaze ili tako što vide moje radove na `Instagramu` ili putem preporuka od drugih. Dosta preporuka dao mi je profesor Boris, a ponekad mi i ustupi svoje narudžbe. Često me i kritikuje zato što ne naplatim dovoljno”, navodi Nataša.

Nataša objašnjava da kupci nekada traže kopije poznatih djela – nedavno joj je profesor Eremić ustupio da radi Vermerovu “Djevojku sa bisernom naušnicom”, nekada traže portrete prema fotografijama, a nekada motive grada.

“Tehnike uglavnom predlažem ja. Ako su pejzaži, najviše volim akril, ako su portreti onda olovku, a ako su dijelovi grada onda akvarel. Kad sam vidjela da ljude najviše zanimaju portreti, onda sam ih i vježbala najviše i tako došla do neke faze koja je blizu onoga što sam htjela”, priča Nataša.

U školu slikanja i crtanja upisala se jer je njena majka primijetila da ima talenta. Da je nastavila da radi bez profesionalne podrške vjeruje da bi usavršila samo jednu tehniku, a ovako je naučila mnoge.

“Profesor Boris ima poseban sistem rada. Krene od životinja, nečeg lakšeg ka težem, što u stvari nije teže, već samo mislimo da jeste. On svakom polazniku kaže šta je dobro, šta nije i kako bi trebalo biti, a to se sve zapamti i primjenjuje dalje na sve ostale radove”, napominje Nataša.

Jedan od prvih portreta je NBA košarkaš Kobi Brajant, a najčudniji radovi imaju i najviše pregleda.

Nataša ide u treći razred gimnazije opšteg smjera. Na osnovu prosjeka 5,00 ostvarila je pravo na stipendiju grada Prijedora, a i u osnovnoj školi bila je vukovac. U Srpskom kulturno-umjetničkom društvu “Doktor Mladen Stojanović” igra već 11 godina.

“Nisam još odlučila šta ću studirati. Voljela bih da radim filmsku animaciju, ali ovdje toga nema. To su veliki projekti, fantazije, vukodlaci, zmajevi i razna okruženja u kojima se takvi likovi nalaze. Draže mi je klasično crtanje, ali je digitalno sve brže”, kaže Nataša.

Profesor Boris Eremić, akademski slikar, ističe da je Nataša izuzetno darovita za crtanje i slikanje, te da bi bilo dobro da se za to i profesionalno opredijeli.

“Kad neki dar imaš, šteta je da ga ne ostvariš u punom kapacitetu. Ja sam studirao najprije pravo, pa psihologiju, sve gurajući pod tepih svoj dar, jer je to smatrano neozbiljnim. Na kraju je to isplivalo – to jednostavno mora naći svoj put. Da nisam ovo, ne znam šta bih bio”, navodi Eremić.

Natašina majka Dragana Brkić, učiteljica u Osnovnoj školi “Branko Ćopić”, kaže da je kao dijete dobila jedinicu iz likovnog, od čega joj je ostala trauma, pa je upravo zbog toga podsticala kreativnost svoje kćerke, čije su radove kačili na svakom koraku.

“Nataša je precizna, tačna, vrijedna, istrajna i uporna. Veliki je filmofil, ima dobro pamćenje, fotografski pamti filmske scene i pametno koristi velike mogućnosti koje pruža internet, pa je mnogo naučila zahvaljujući tutorijalima”, govori Natašina majka.

Ona napominje da su kao roditelji ponosni što su odgojili dijete sa veoma razvijenim osjećajem za vrijeme u kojem živi, skromnošću i poznavanjem svojih mogućnosti.

“Za današnje vrijeme objema nogama čvrsto stoji na zemlji”, ističe majka Dragana.

Izvor: Srna