Najvažniji kulturni događaji 2019: Imperativ, EPK, Grabovac, Handke…

 

Maja Isović Dobrijević, Milan Rakulj, Boris Maksimović i Jelena Kojović Tepić  prokomentarisali su najznačajnija kulturna dešavanja u protekloj godini.

Godina za nama ostaće upamćena po nekim veoma interesantnim kulturnim dešavanjima, a slično kao i pretprošle godine zamolili smo neke od naših dragih prijatelja iz svijeta medija i kulture da nam daju svoj sud o događajima koji su obilježili 2019. godinu.

Velika nam je čast imati ovako moćne sagovornike, zato, ništa drugo nemamo da vam kažemo osim – čitajte, upijajte, uživajte.

MAJA ISOVIĆ DOBRIJEVIĆ (portal Buka)

Što se tiče kulturnih događaja u 2019. godini ne bih izdvajala konkretne događaje, već rad određenih pojedinaca i udruženja u promovisanju književne scene u Banjaluci.

Kao i prošle godine Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ” radi sjajne stvari, tokom cijele godine organizuju književne promocije, u Banjaluku dovode značajna književna imena, a vrhunac njihovog rada je festival koji organizuju u mjesecu maju. Ove godine Banjaluka je kroz Imperativ ugostila i jednog od najznačajnijih regionalnih pisaca Srđana Valjarevića koji je promovisao svoj rad i najavio novi roman. Imperativ je uspio da oko sebe okupi zaljubljenike u književnost, a ja se već sad raspitujem o narednom izdanju festivala.

Drugo mjesto koje na dobar način promovišu alternativnu kulturnu scenu je YOKO, u ovom malom kafiću dešavaju se neke od najzanimljivih stvari koje ova grad može da ponudi, tu su književne večeri, čitalačka druženja, izložbe slika, fotografija i slična dešavanja. U nedostatku nekog urbanog kulturnog mjesta kafe YOKO čini se kao oaza za sve kulturnjake koji bježe od onih već hiljadu puta viđenih stvari. To je mjesto koje moramo sačuvati i njegovati.

Kraj godine donio nam je jedan novi zanimljiv književno-poetski koncept koji se zove DŽEP, a koji se održava u Banjalučkom studenstkom pozorištu. U njemu književnici, reditelji, muzičari dolaze da se na jedan drugačiji način predstavljaju publici. Pored čitanja svojih radova u Džepu se pušta muzika i u direktnom kontaktu komunicira sa publikom. Na ovaj način razbija se ustaljeni obrazac književnih večeri koje često završe monotono, da ne kažem dosadno.

Kako imam malo dijete najviše posjećujem dešavanja za djecu, a ove godine Međunarodni festival pozorišta za djecu koji organizuje Dječije pozorište RS u Banjaluku imao je zaista fenomenalne predstave, a i predstave domaće produkcije su sjajne što dokazuju i mnoge nagrade koje su ove godine završile u rukama naših Banjalučana. Dječije pozorište RS pokazuje da je konkurentno pozorište na evropskoj sceni i da prate trendove iz ove oblasti, pa naši najmlađi mogu uživati u kvalitetnim pozorišnim predstavama.

MILAN RAKULJ (Nezavisne novine)

Festival književnosti “Imperativ”

Kada ste prije dvije godine radio sličan tekst, zapisao sam da je 2017. godinu, između ostalog, obilježila sterilna književna scena u Banjaluci, te da bi ista trebalo da se ugleda na pozorišnu, koja u gradu na Vrbasu iz godine u godinu stvara određene pomake. Zaključih tada da nam, prije svega, nedostaje ozbiljan regionalni književni festival. Tada, naravno, pojma nisam imao kakve su namjere Sanele Babić, direktorice Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”. Već u junu 2018. godine održano je odlično debitantsko izdanje istoimenog književnog festivala, da bi u 2019. godini ovaj festival uveliko postao ozbiljan i zdrav konkurent književnim festivalima u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu i Sarajevu. Promocije poezije i proze, pisci iz lektire, program “Note i slova”, mini sajam knjige, komunikacija među kolegama, živa književna riječ u susretu sa publikom, sve ovo i još mnogo toga je u Banjaluku donio Imperativ, bilo da se radi o festivalu ili istoimenom udruženju.

Peter Handke postao Nobelovac

U romanu “Golmanov strah od penala” Handkeov junak Jozef Bloh primjećuje kako jedna njegova sagovornica uopšte ne sluša šta on ima da kaže, te da na svaki njegov doživljaj uzvraća sopstvenim. Ako se Blohu nešto i desilo što nije njegovoj sagovornici, ona priča sve što je o sličnoj stvari ranije čula. Jednostavno, imala je mišljenje o svemu. Otprilike ovakva atmosfera bila je i u BiH kada je Peter Handke proglašen laureatom Nobelove nagrade za književnost. U napad i odbranu njegovog lika i djela digla se i kuka i motika, ali teatar apsurda nije ništa novo za političku scenu u ovoj zemlji. Bilo kako bilo, mislim da će biti velika stvar ako Handke, kako je najavljeno, dođe u Banjaluku u maju 2020. godine. To što je proglašen nepoželjnim u Sarajevu, sa druge strane, štetiće jedino Sarajevu.

Slađana Zrnić postala prvakinja drame

Iako je trebalo da to bude učinjeno prije nekoliko godina, u 2019. godini Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske donijelo je jednu jako bitnu odluku – glumicu Slađanu Zrnić proglasilo je prvakinjom drame Narodnog pozorišta Republike Srpske. U devet decenija dugoj istoriji ove pozorišne kuće, Slađana Zrnić tako je postala tek treći akter ovjenčan pomenutom titulom. Riječ je o vrhuncu karijere jednog pozorišnog glumca. U NPRS prvu ulogu ostvarila je još 1998. godine. Stalni član ansambla postala je 2004. Tu je, jednostavno, prošla sve – od nošenja tacne, do jednog od nosilaca repertoara. Isti će, nadam se, nositi još dugo. Dan kada je postala prvakinja drame zasigurno je bio veliki dan za ovdašnju kulturu.

Prvi zajednički koncert Trkulje i Milenkovića

Iščekivanje da li će Banjaluka biti Evropska prestonica kulture 2024. godine, u odlazećoj 2019. godini donijelo je veliki entuzijazam, prvenstveno među mlađim ljudima u gradu na Vrbasu. Kada je jednim glasom više odlučeno da će norveški Bodo ponijeti laskavu titulu, zli jezici su počeli sa omalovažavanjem, gdje drugdje nego na društvenim mrežama. Naravno, tim “EPK Banjaluka 2024” zaslužio je sve čestitke za borbenost i ideju, a meni će u posebnom sjećanju ostati koncert Stefana Milenkovića i Slobodana Trkulje održan ispred Banskog dvora u jeku kampanje za Evropsku prestonicu kulture. Pomenutom timu hvala na organizaciji ovog koncerta. Da ništa vrijedno nije izašlo iz kandidature, prvi zajednički nastup ova dva muzička giganta bio bi dovoljna satisfakcija za sav uložen trud.

“Mulat albino komarac” poharao region

Iako sam, kao što rekoh, prije dvije godine kritikovao književnu scenu, ovaj put od pet događaja izdvajam čak tri književna. Ovaj treći je posve subjektivne prirode. Za mene lično, a ispostaviće se i za mnoge druge; novinare sarajevskog Oslobođenja, beogradskog Vremena, novosadskog Danasa i desetine ljudi koji su pisali o ovoj knjizi, veliki događaj je bio objavljivanje romana “Mulat albino komarac” Steve Grabovca. Svi oni koji nisu komentarisali Handkea, komantarisali su Grabovca. Ja sam prve fragmente ovog romana čitao prije pet ili šest godina. Grabovac ga je pisao dok je radio na jednoj autopraonici u Banjaluci. Roman koji je objavio “Imprimatur” tokom 2019. godine, dakle, nastajao je u nemogućim uslovima i govori o nemogućem odrastanju. Oni koji su krivi za takvo odrastanje prvi su se okitili Handkeovim perjem. Za Grabovca koji bi mogao postati Handke iz njihovog komšiluka, naravno, nikad ništa nisu uradili. Uspjeh ove knjige stoga je još veći.

JELENA KOJOVIĆ TEPIĆ (RTRS)

Evo, na brzinu, iako nemam nešto za šta bih se zakačila kao centralni događaj.

Što se tiče Banjaluke, centralni događaj je svakako aplikacija za EPK. Iako nismo prošli, Banjaluka je stavila kulturu u fokus, i mislim da je po prvi put kultura bila važna tema o kojoj se svuda priča. A pravljenje aplikacije nam je poslužilo da vidimo gdje smo i šta smo, i ako budemo pametni, nastavićemo u tom pravcu.

A što se RS tiče, na mene je nasnažniji utisak ostavio spomenik u Starom Brodu na Drini, skuplture vajara Bojana Mikulića.

BORIS MAKSIMOVIĆ (izdavačka kuća Imprimatur)

Možda griješim, ali čini mi se da je ove godine bilo više nego inače onih situacija kad ne možeš da stigneš na jedan događaj zato što se paralelno dešava drugi koji ti je ipak malo draži.

Festival književnosti “Imperativ” u Banskom dvoru

Meni lično najbitniji događaj ove godine u Banjaluci bio je Festival književnosti “Imperativ”. Na njemu smo predstavili naše nove naslove, u okviru sajamskog dijela prodavali smo naša izdanja i družili se s čitaocima, a trudili smo se da posjetimo što je moguće više programskih aktivnosti, tako da je tih pet danas s kraja maja i početka juna ostavilo dosta traga na meni. Fizički sam bio skršen, ali srce mi je bilo prepuno.

Koncert benda Svemirko u DKC Incel

Ne znam kad sam tačno otkrio muziku ovog benda, ali znam da otkako sam počeo da ih slušam ne mogu niti pokušavam da prestanem. I zato sam se neopisivo obradovao kad sam čuo ljetos da će gostovati u DKC Incel. Koncert je bio sjajan, i publika i članovi benda su bili raspoloženi, sve u svemu, to junsko veče će mi ostati u prelijepom sjećanju.

Tarantino “Bilo jednom u Holivudu”

Dobro, ovo nije jedan konkretan događaj, jer se projekcije filma dešavaju svako malo, ali ovaj Tarantinov film sam išao da gledam dva puta u kino i išao bih još koji put da sam imao više vremena. Vidio sam da se neki ljudi žale da im je film “Bilo jednom u Holivudu” predugačak i dosadan, ali ja bih išao dvaput da ga gledam i da traje šest, a ne samo tri sata.

Izvor: Mondo.ba