Perići iz Tomislavgrada broje 11 doktora, bijeli mantil prenose s koljena na koljeno
“Budući da sam odrasla u liječničkoj obitelji, od malih nogu sam bila okružena svijetom medicine, tako da je ona u konačnici postala sastavni dio mene i moga identiteta puno prije upisa na fakultet. Otkad znam za sebe, to je jedino zanimanje u kojemu sam se mogla zamisliti, stoga sam jako sretna i ponosna što sam naposljetku i ostvarila ono o čemu sanjam čitavo djetinjstvo”, priča Ružica Perić, koja sa rođakom Ivom (njih dvije su posljednje diplomirale medicinu), uz ostale članove čini broj od 11 doktora kojima se diči porodica Perić, porijeklom iz sela Kolo kod Tomislavgrada.
A bliske rođake Ružica i Iva svoje diplome dobile su na svečanoj promociji 70 doktora medicine u amfiteatru Medicinskog fakulteta u Splitu krajem prošle godine te otkrile zanimljivosti o familiji Perić.
Naime, tri brata i sestra, Frano, Josip, Stipan i Ružica, te njihova djeca broje 11 doktora medicine, od toga četvoro doktora specijalista te dvije doktorice farmacije.
Frano, otac Ružice, doktor je medicine, specijalista anesteziologije i reanimatologije i porodične medicine, a njegova starija kćerka Ivana je doktorica dentalne medicine. Ružica kaže da je za nju medicina puno više od profesije – kaže da je to poziv i poseban modus vivendi (način življenja) u kojem pružate na raspolaganje sebe i svoje znanje za dobrobit svih ljudi.
“To sam shvatila gledajući svoga oca, koji je cijeli svoj život posvetio upravo medicini. Unatoč ogromnom znanju koje je stekao kroz dugotrajan rad, on i dalje svakodnevno ulaže u sebe kako bi bio u mogućnosti što više i bolje pomoći svojim pacijentima. Nadam se da ću jednoga dana i ja biti dobar liječnik kao on”, priča Ružica.
Ivin otac Josip je doktor medicine, specijalista hirurgije, a njegova supruga Mari je doktorica medicine, specijalista radiologije. Stipan, koji živi u Berlinu, doktor je dentalne medicine, takođe i njegov sin Josip. Ružica Čolak, Franina, Josipova i Stipanova sestra, koja živi u Širokom Brijegu, diplomirani je farmaceut, dok je njena kćerka Katarina doktorica medicine, uskoro specijalista neurologije, a druga kćerka Ivana diplomirani je farmaceut.
Na naše pitanje da li je kroz studije bila olakšavajuća ili otežavajuća okolnost to što je iz poznate ljekarske porodice, Ružica kazuje da ju je ta činjenica najviše podsticala u smislu da bude što uspješnija i ponos svojim roditeljima.
“Studij sam završila u Republici Hrvatskoj, na Medicinskom fakultetu u Splitu, i tijekom svoga školovanja nisam imala potrebu isticati svoje podrijetlo, jer sam htjela isključivo svojim marljivim radom i trudom doći do zacrtanog cilja. Međutim, stvarnost je nešto sasvim drugo. Čast izuzecima, ali danas je gotovo nemoguće dobiti željenu specijalizaciju temeljem kompetencija, budući da su iste već unaprijed ‘rezervirane’, a dobijaju se po principu tko ima bolja poznanstva”, pojašnjava Ružica.
Ali, kako kaže, uprkos tome, njen krajnji cilj će uvijek biti isti – istaknuti se kao kvalitetan liječnik isključivo svojim radom i trudom, ali prije svega ostati dobar čovjek, jer samo dobar čovjek može biti dobar liječnik.
A u vremenu kada mladi doktori, ali i oni koji iza sebe imaju godine iskustva, napuštaju naše prostore i odlaze raditi u inostranstvo, Iva i Ružica ostale su raditi u Tomislavgradu – Iva u očevoj privatnoj poliklinici, a Ružica u Domu zdravlja.
“S obzirom na to da je svaki početak težak, ali isto tako i ključan u začetku svake karijere, osobito liječničke, odlučila sam svoje prve medicinske korake započeti uz oca. Budući da u njemu vidim najveći uzor – ne samo u medicini, nego i općenito u životu, kako se poštenim radom i trudom može postići puno toga, nekako je to bio logičan slijed. Uz iskustvo preko 30 godina i iznimno znanje koje posjeduje, imala sam priliku započeti svoj rad uz njega i sa sigurnošću mogu reći da je on najbolji mentor kojega bih poželjela apsolutno svakome”, ponosna je Ružica.
Pitali smo Ružicu, s obzirom na to da su skoro svi Perići povezani s medicinom, da li su teme o kojima razgovaraju na okupljanjima pretežno iz ove oblasti.
“Općepoznata stvar je da su članovi moje obitelji veliki radoholičari, stoga prilike da se okupimo svi za istim stolom i nisu tako česte. Uzevši u obzir da je priroda našeg posla ponekad jako psihofizički iscrpna, nastojimo se što manje doticati takvih tema i održati veselo obiteljsko raspoloženje. Naravno da ne možemo u potpunosti izbjeći i poneku medicinsku temu, jer je ipak to svakodnevica većine nas”, zaključuje Ružica.
Izvor: Nezaviisne
