Dajana Đurić je djevojka iz Brčkog koja je svoju strast pronašla u čišćenju dimnjaka. Još od svoje šeste godine, Dajana zajedno sa svojim ocem Jadrankom je „osvojila“ mnoge krovove i donijela „dugme za sreću“ mnogim porodicama.
Zanat dimnjačara je veoma star i poštovan. Osjećaj slobode koji se nalazi samo na krovovima bio je dovoljan da očara Dajanu i privuče je. Osim toga, Dajana ima priliku da vidi sve zalaske i izlaske sunca o kakvima mi možemo samo da maštamo.
Dalje, u našem narodu postoji vjerovanje da će sreću pronaći onaj ko dohvati dugme od dimnjačara. Pa tako, Dajana ima dugme koje mnogima predstavlja sreću.
Završila je poljoprivrednu i medicinsku školu u Brčkom, i tehničku školu, smjer dimnjačar, u Beogradu. Godine 2009. upisala je Fakultet za ekologiju gdje je diplomirala 2012. godine. Tri godine nakon toga, otišla je korak dalje i upisala magistarski studij, 2015. godine.
Dajana je visokoobrazovana mlada osoba, koja je mnogo toga prošla u životu, ali ljubav i sreću najviše joj donosi upravo kada obuče dimjačarsku uniformu, i zakopča dugme.
“Uzela bih čađ iz dimnjaka i namazala se svuda po licu ili bih se igrala u toj prljavštini. Bilo mi je zabavno, kao i svakom djetetu tog uzrasta kada napravi neku nepodopštinu. Kroz tu igru zavoljela sam dimnjačarstvo, iako nisam ni slutila da bih jednog dana mogla time profesionalno da se bavim. Tada sam imala sasvim druge planove za sebe”, ovako se Dajana prisjeća jednog dijela svoga djetinjstva.
Radeći posao dimnjačara, susretala se sa raznim ljudima, i “upadala” je u razne situacije. Neke su bile komične, neke i nisu, ali sigurni smo da joj je ovaj posao učinio život zanimljivijim. Priča ima mnogo, više nego jedna za svako dugme koje nosi.
Dajana ističe kako je nevjerovatno da Italijani doslovno trče za dimnjačarimima kada ih vide ne bi li ih “uštipnuli” za dugme. Uhvatiti dimnjačara za dugme u Italiji, recept je za sreću.
Posao dimnjačara nije lak, ali je danas lakši nego što je nekada bio. Dimnjačar nije samo osoba sa četkom ili kuglom koja se penje po krovu, jer čišćenje dimnjaka je kao nauka. Konstantno je potrebno unaprijeđivati način rada i pristupa. Zbog toga, dimnjačari po nekada moraju da se penju na visine i od preko 30 metara. Nekada čak i po mokrim i hladnim uslovima, po noći, ali takav je posao.
Možda Vam sreću neće donijeti samo ako dimnjačara uhvatite za dugme, ali svako temeljno i uspješno čišćenje dimnjaka donijet će toplotu i radost u Vaš dom, isto kao da ste dodirnuli dugme za sreću.