Vedad Mahmuljin: Prijedorčanin koji radi za „Boeing“

Vedad Mahmuljin iz Kozarca kod Prijedora jedan je od zaposlenih u najpoznatijoj svjetskoj kompaniji koja proizvodi avione „Boeing“.

Kompanija „Boeing“ je Američka kompanija koja je u poslu proizvodnje aviona još od 1916. godine. „Boeing“ broji čak 180.000 zaposlenih, a jedan od njih je i Vedad Mahmuljin.

Da bi ste bili zaposleni u ovoj kompaniji morate biti izvanredan i jedinstven profesionalac. Od 180.000 zaposlenih, „Boeing“ broji 80.000 inženjera. Vedad Mahmuljin među njima je jedini  inženjer iz naše države.

Vedad Mahmuljin imao je zaista težak život, a on je te okolnosti iskoristio kao motivaciju da ide naprijed. Rastao se od roditelja za vrijeme rata u BiH, kada je imao 14 godina i prvi otišao u Zagreb da pohađa srednju školu, nakon toga u Tursku gdje je završio četvrti razred srednje školu. Nakon toga preselio se u Seattle u SAD gdje je na Univerzitetu Washington uspješno završio Fakultet avionskog inženjeringa. Vedad je i tada imao težak život, svake godine dok je studirao bio je udomljavan u različitim američkim porodicama.

Najveći uspjeh koji je postigao najveći je dokaz o plemenitosti i istrajnosti ovoga čovjeka, ali i najveća inspiracija drugim mladim ljudima koji smatraju da se vrijednim i poštenim radom ne može steći dovoljno.

Vedad Mahmuljin je 2014. godine izabran između 80.000 inženjera u kompaniji „Boeing“ za inženjera godine.  Vedad je to priznanje primio nakon svoje ideje koja je kompaniji „Boeing“ uštedjela više od 100.000.000 američkih dolara.

Vedad je jednom prilikom dao svoj komentar na uručeno priznanje kompanije „Boeing“:

„Bilo je teško postići ovaj uspjeh. U kompaniji „Boeing“ postoje mnogi projekti i problemi koji se moraju riješiti, te veliki broj vrhunskih stručnjaka, većinom Amerikanaca, dok je oko jedna petina inženjerskog kadra iz svih dijelova svijeta. Statistički gledano, šanse da vas izaberu za inženjera godine su kao dobitni zgoditak na lotu. Na završnoj ceremoniji je bilo 10 nominacija koje su bile predstavljene detaljno. Na samom kraju je proglašena glavna nagrada, koja je na moje oduševljanje, pripala meni. Poslije su mi rekli da sam bio ubjedljiv pobjednik najviše zbog enormne količine novca koju je kompanija („Boeing“) uštedjela nakon razvoja novoga modela aviona. Radi se o preko stotinu miliona dolara“.

Njegova fasciniranost avionima i letom, na krilima njegovog truda i upornosti urodila je plodom. Radnik godine u kompaniji „Boeing“ bila je samo kruna na izuzetnu karijeru ovog Prijedorčanina. Ali nikako ne predstavlja kraj rada i truda koje ulaže Vedad.

„I dan-danas, nakon 16 godina rada u kompaniji „Boeing“ se naježim kad stanem kao mrav ispod te savršene mašine, motori sa 250.000 konjskih snaga koji guraju šest miliona dijelova da lete u formaciji noseći 500 ljudi preko 15.000 km skoro brzinom zvuka, konstantno vibrirajući elastičnim krilima u zraku i po 20 sati dnevno, iz dana u dan, neprekidno i po 30 godina za redom, s vrlo malo održavanja. Čitatelje će iznenaditi da je prvi ozbiljniji pregled aviona tek nakon sedam godina rada, a ne nakon svakog leta kao što to mnogi misle. Unatoč svemu, šanse da poginete u avionu su vam manje nego spavajući u vlastitom krevetu“, kazao je Vedad.

Vedad je rekao da nema velike tajne kako uspjeti, niti da uspjeh dolazi preko noći, već da je uspjeh kombinacija rada, truda i istrajnosti. Za mlade iz BiH je poručio:

„Uspjesi izgrađuju samopouzdanje koje je daleko najvažnije da bi se postigao bilo kakav veći uspjeh. Treba izgraditi mentalni sklop da se sve može kad se hoće, te izbaciti bilo kakav kompleks niže vrijednosti. Treba prestati tražiti isprike i razloge zašto se nešto ne može postići, te se u potpunosti fokusirati da se pronađe način kako se nešto može, te biti spreman da uspjeh neće doći preko noći, već da može uzeti čak i dobar dio života da se ostvari. Moram priznati da sam ovo naučio od Amerikanaca. I to je glavni razlog zašto su oni materijalno bogati, a Balkan nije. U početku sam uvijek posustajao pred velikim problemima. Amerikanac je naučen od malena da nema tog problema koji on ne može riješiti, i da je jedina sramota nikako ne pokušati, a ne doživjeti neuspjeh“.