“Šarena ljelja”: Uzgoj lješnjaka kao porodični biznis

 

Za šest godina rada na svojoj plantaži, shvatili su da bez obzira na sve raspoložive informacije, najbolje uče radeći. Susrećući se s novim iskustvima uz konsultaciju sa agronomima, prevazilaze sve izazove i s radošću posmatraju rezultate svog rada.

Uzgoj lješnjaka, nakon malina i smilja, postaje sve popularniji među stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Ljudi se za gajenje ove voćne vrste odlučuju zbog sve veće potražnje.

Među onima koji su se odlučili baš za lješnjake, jesu i supružnici Siniša i Slađana Kostić – Pepić iz Banjaluke, koji su prije šest godina zasnovali malu porodičnu plantažu u selu Piskavica na kojoj danas ubiru plodove svog rada.

Siniša, koji je doktor poslovne administracije i bavi se pružanjem konsultantskih usluga u oblasti međunarodnog razvoja poslovanja te naučnim radom u oblasti ekonomske i komercijalne diplomatije i njegova supruga Slađana, koja je diplomirani inženjer građevinarstva i radi u Gradskoj upravi grada Banja Luka, u posao sa lješnjacima ušli su bez ikakvog početničkog znanja, vođeni željom da na ovaj način obezbijede sebi dodatan izvor prihoda.

Dvoumili se između lješnika i malina

Siniša u razgovoru za Agroklub kaže da su se u početku dvoumili da li da posade maline ili lješnjake. Malinu su eliminisali jer nisu željeli ući u proizvodnju čiji proizvod moraju odmah prodati, a za hladnjaču nisu imali dovoljno finansijskih sredstava. Lješnjak je u tom smislu daleko zahvalniji pa su se odlučili za njega.

“Kada smo supruga i ja prije šest godina zasnovali porodičnu plantažu lješnjaka samo smo htjeli da imamo nešto svoje, dodatni izvor prihoda, a vremenom smo izgradili zajednički stav u kom pravcu treba da idemo. Onog trenutka kada je plantaža počela da daje plodove došlo je i vrijeme odluke kako i šta dalje. Odlučili smo da budemo drugačiji, da ne prodajemo samo lješnjak u rinfuzi kao većina, odlučili smo da prodajemo brend, emociju. Upravo je emocija ono što nas svih prethodnih godina pokreće”, kaže nam ovaj uzgajivač na početku razgovora.

Obaveza u zasadu ima tokom cijele godine

Dodaje da se njihov mali voćnjak nalazi u rodnom selu Slađaninog oca, udaljenom oko 20 kilometara od Banjaluke. Prostire se na jednom hektaru i trenutno broji 440 sadnica lješnjaka.

S obzirom na to da ovaj bračni par živi u Banjaluci, koriste svaku priliku da po okončanju dnevnih obaveza u gradu provedu par sati i na selu.

“Gotovo svaki vikend smo u Piskavici gdje vrijeme provodimo radeći oko lješnika. Rad na zasadu je gotovo cjelogodišnji, odmaramo samo u januaru i djelimično u februaru”, pojašnjava nam Siniša.

Najbolje se uči iz vlastitog iskustva

Sve poslove na plantaži obavlja sa suprugom, što je ponekad i jako zahtijevno s obzirom na to da imaju i troje maloljetne djece.

Međutim, kako kaže, djecu, kako rastu, polako uvode u radove u voćnjaku, da i oni dožive dar prirode kojeg treba njegovati s puno ljubavi da bi dobili rezultate onog što rade.

Ističe da u posao nisu krenuli tek tako nepromišljeno i bez ikakve pripreme. Od samog početka imaju stručnu podršku agronoma koji im svojim savjetima olakšavaju rad i usmjeravaju u segmentu zaštite usjeva.

“Voćarska proizvodnja bez obzira koja je vrsta u pitanju, veoma je zahtjevna i morate joj se posvetiti na adekvatan način. Poštovali smo sva pravila struke uz nadzor i preporuke agronoma što je podrazumijevalo odgovarajuću pripremu ali i gotovo cjelogodišnji rad na plantaži nakon što je formirana. Za ovih šest godina shvatili smo da bez obzira na sve raspoložive informacije u literaturi i na internetu, najbolje učimo radeći, a susrećući se s novim iskustvima uz konsultaciju sa stručnjacima, prevazilazimo sve izazove i s radošću posmatramo rezultate svog rada”, kaže Pepić.

Finalni proizvod zavisi od mnogo faktora

Iako imaju posađeno nekoliko vrsta lješnika, u zasadu dominiraju sorte: istarski i rimski, te avelino i halski džin.

S obzirom na to da voćnjak tek u šestoj godini dostiže 80 odsto svog potencijala, a u sedmoj 100 odsto, Pepići su tek sad ušli u prve godine ozbiljnijeg prinosa. Na jesen ulaze u sedmu godinu i očekuju da će prosječan prinos po ljeski biti do deset kilograma u ljuski.

Prema njegovim riječima, urod zavisi od mnogo faktora pa i same sorte, a njihovo je da ulože trud i ljubav.

“Šarena ljelja” postaje prepoznatljiv brend

Trenutno u ponudi imaju samo lješnjake u ljusci, a svoj brend su nazvali “Šarena ljelja”. Pepić nam pojašnjava da taj naziv simboliše različite sorte na njihovoj plantaži koje zajedno teže tome da zadovolje i najzahtjevnijeg konzumenta. Za sada imaju ideju za tri proizvoda.

“Prvi je lješnjak u ljusci. Plasiran na takav način u maloprodaji, on nosi i emociju koja nam je najvažnija. Vraća nas u djetinjstvo kada su nam baka i deda tucali lješnjake ispred kuće na selu. Proizvod je upakovan u vrećicu od visoko kvalitetnog platna, a odluka da se tako pakuje donesena je zato da se ambalaža ne bi bacala već koristila za druge potrebe nakon konzumacije. Drugi proizvod je jezgra. On će morati da sačeka prolazak trenutnih izazova u lancu snabdijevanja. Naime, jezgru želimo pakovati na specifičan način, opet težimo ka tome da budemo prvi, drugačiji i da se pakovanje može ponovo koristiti”, ističe on.

Sve više domaćih proizvoda u trgovačkim centrima

Dodaje da je treći proizvod hladno cijeđeno ulje lješnjaka, a njega planiraju početi proizvoditi s jeseni nakon nabavke neophodne opreme. To će biti njihov najprestižniji proizvod, profitna baza i u svakom pogledu kruna projekta.

Siniša pojašnjava da je “Šarena ljelja” zamišljena kao ekskluzivni proizvod i ostaje brend u ograničenoj količini i luksuznom pakovanju dok će hladno cijeđeno ulje imati poseban tretman ne samo marketinški već i sa aspekta cjelokupnog strateškog planiranja.

Onog trenutka kada otpočne proizvodnja ulja, doći će u situaciju kada će biti neophodno udružiti se s ostalim proizvođačima lješnjaka kako bi se podmirila potražnja inostranog, a sve više i domaćeg tržišta za tim proizvodom.

Na plantažu gledaju kao na člana porodice

Govoreći o mogućnosti proširenja svoje proizvodnje, Siniša kaže da imaju mogućnost istog na površini od 1.5 hektar. Međutim, još nisu donijeli odluku o vrstama koje će biti u novom zasadu.

Voljeli bi uskladiti sve procese u proizvodnji

Ono što bi voljeli je da bude u skladu sa njihovom filozofijom da su drugačiji te da dospijevanje voća i njegova prerada, bude terminski usklađeno sa dozrijevanjem i preradom lješnjaka kako bi mogli lakše organizovati procese.

“Naravno, nismo isključili ni to da proširimo zasad lješnjaka, međutim želimo izbjeći da povećanjem zasada počnemo plantažu posmatrati očima komercijaliste, a ne kao do sada, kao člana porodice”, priča nam ovaj proizvođač.

Ekskluzivnost proizvodnje umjesto masovnosti

S obzirom na to da je njihov voćnjak relativno mali, ne žele svoju strategiju zasnivati na masovnosti već na ekskluzivnosti baziranoj na kvalitetu proizvoda i prepoznatljivosti brenda.

Njihovi lješnjaci se trenutno mogu naći u novootvorenoj Krajiškoj kući koja će, pored Banja Luke biti otvorena i u Trebinju.

“S obzirom na način na koji će proizvod biti upakovan naša tržišna niša su sigurno i kompanije koje žele originalne korporativne poklone”, ističe Siniša.

Proizvodnja zahtijeva mnogo ulaganja

Za one koji eventualno žele da se takođe oprobaju u ovom poslu, savjetuje da je najbitnije na samom početku odnijeti uzorke tla u nadležni Institut na ispitivanje.

Tek nakon što se dobiju rezultati analize zemljišta i preporuke stručnjaka, može se pristupiti pripremi tla i ograđivanju buduće plantaže.

Ova investicija obično premašuje iznos koštanja same sadnice. Kako kaže, inicijalna ulaganja po hektaru plantaže, iz njegovog iskustva iznosila su oko 3.500 eura.

“Na plantaži je neophodno redovno vršiti prihranu, košenje, orezivanje, zaštitu te od treće godine poželjno je posjedovati i sistem za navodnjavanje. Tu je naravno i potreba za mehanizacijom. Preporučujem svakom novom proizvođaču da napravi vlastitu analizu da li investirati u svu neophodnu mehanizaciju ili za pojedine radove angažovati tuđu”, poručuje naš sagovornik.

Preporučuje malčer, zatim atomizer, kada stabla stasaju te za veće zasade, kada dođu veći prinosi, kupilica za lješnike.

Kako vrijeme prolazi tako i potreba za investicijama raste pa ovi uzgajivači namjeravaju nabaviti i mašinu za sortiranje i lomljenje lješnjaka te investirati u pogon za hladno cijeđenje ulja.

Sve to na kraju dovodi do toga da morate imati i adekvatan objekat za skladištenje i preradu proizvoda te odlaganje mehanizacije i opreme.

Izvor: Agroklub