Mali savjeti za planinare amatere by Sabina Grcić

Ljudi se sve više okreću prirodi, rijekama i planinama jer su do daljnjeg onemogućeni da putuju van svojih država. Tako sam i ja lično došla na ideju da počnem aktivnije da planinarim i da uradim nešto dobro za sebe… Međutim, nije sve tako jednostavno kako izgleda.

Ovo su neki savjeti za amatere koji prvi put žele osvojiti neki vrh.

Brdovita BiH ima prelijepe planine koje vrijedi posjetiti, a pogled sa vrha zaustavlja dah. Do sada sam posjetila vrhove na Bjelašnici, Blitovnji, Čvrsnici, Visočici itd. i evo šta sam naučila.

• Planinarite sa iskusnim planinarima i planinarkama, javite se najbližem planinarskom društvu za savjete, ono sigurno organiziraju ture, pa im se možete pridružiti.
• Adekvatna obuća i odjeća – Kad mislite da nema snijega, postoji velika šansa da ga ima. Zavisi u kojem periodu godine idete na planinu, posebno ako je riječ o martu, aprilu i maju, ako je u gradu sunčano, ne znači da se na planini istopio sav snijeg. Razmislite gdje idete, da li prolazite kroz šumu većinu puta, koji dio je BiH (sunčaniji ili manje sunčan). Ako obučete obične patike iako je u gradu sunčano, vjerovatno ćete se vratiti mokrih nogu. Čizme za planinarenje ili bar nekoliko rezervnih čarapa. Opet, ako je prilično toplo, treba vam nešto laganije i što se brzi suši. Obucite se slojevito – vrijeme je često promjenjivo, u jednom trenutku puše vjetar i potrebno je više slojeva odjeće, a već u drugom trenutku je prevruće. Obavezno sa sobom nosite i kremu za zaštitu od sunca.

• Planirajte vrijeme ako želite stići prije mraka – Ako ste se uputili na turu koja je nekih 15 do 20 km, vodite računa kada ćete sa vrha krenuti nazad. Ako ste neiskusni, ne želite da se vraćate po mraku kroz šumu. Put nazad je uvijek kraći, ali ste i umorniji.
• Provjerite rutu prije nego što krenete – Postoje jednostavnije rute, ali i one koje zahtjevaju dodatnu opremu da biste uopšte mogli ići tom rutom. Koristite aplikaciju Outdoor Active gdje imate detaljne upute o tome kako bi ruta trebala da izgleda, dužinu i nmv. Također, Planinarenje ima detaljne informacije o određenim rutama. Također, na aplikaciji možete vidjeti da li u blizini ima neki planinarski dom gdje možete predahnuti.

• Ne zaboravite na vodu – Koliko god vam se čini da trebate vode, uvijek trebate više. Obično vodu možete pronaći na putu, ali ako idete na planine u Hercegovini, to baš i nije uvijek slučaj. Npr. na Čvrsnici smo našli bunar u blizini planinarskog doma, ali ne česme i izvore vode, kao obično.
• Osjetljvi smo na brzu promjenu nadmorske visine – Penjanjem se atmosferski pritisak smanjuje zbog čega dolazi do smanjenja raspoloživog kisika za disanje na nadomorskim visinama. Kada idete iznad 2500m, dešavaju se promjene u tijelu, te je potrebna aklimatizacija. Dakle, kad god se penjete i ako se radi o velikoj promjeni nadmorske visine, zastanite i napravite pauzu kako vas ne bi zabolila glava ili kako ne biste imali vrtoglavicu, jer je moguće da imate visinsku bolest.
• Nisu sve staze najbolje označene, pa ako ste početnik obavezno pratite navigaciju – Može se desiti (ako put nije označen) da se nakon 5 min izgubite i da morate ići kroz neprohodan put. Desilo nam se da smo silazeći sa vrha Lisin na planini Blitovnja bili sigurni da se vraćamo kuda smo i došli, ali smo onda vise od pola sata prolazili kroz bodljikavo grmlje. Preporučujem ViewRanger aplikaciju za navigaciju i snimanje puta.

• Budite oprezni, neke planine su poznate po minama pa se uvijek držite puta – Možete i instalirati aplikaciju Mine Suspected area (samo za Android), ali se uvijek držite označenog puta!

Za kraj, toliko prelijepih lokacija ima u BiH koje nismo nikada vidjeli, a vjerovatno ni obišli. Svi ćemo radije otići u neku daleku zemlju kako bi vidjeli interesantne građevine ili čuda o kojim se priča, a toliko je premoćnih i čudesnih lokacija oko nas.

Pozivam sve da objavljuju slike lokacija koje vrijedi posjetiti u BiH koristeći #putuj387, izazov koji je pokrenula kompanija Atlantbh, te na taj način pokažu lokacije koje vrijedi posjetiti i pomognu bh. turizmu.

Tekst i fotografije: Sabina Grcić