Bajkovita priča podno Vlasenice: Italijanski lješnjaci na bosanskoj zemlji

 

Bajkoviti predjeli naselja Begići podno Vlasenice zahvaljujući Muji Begiću prekriveni su italijanskim lješnjacima. Begić 28 godina živi i radi u Milanu (Italija) gdje je angažovan na projektovanju, sređivanju i održavanju zelenih površina.

Dugogodišnje znanje i iskustvo Mujo Begić je prenio u rodno mjesto. Godinama je u Begiće donosio biljke iz Italije, pokušavao pronaći onu koja najviše odgovara krajevima prepunih ozona i vjetrova.

“Dvadeset i pet godina sam tražio nešto. Unio sam ovdje više od 5.000 biljki, raznoraznog bilja. Isprobao sam sve ovdje na ovim našim terenima. Imamo mogućnosti, imamo dobru vodu, imamo zemlju, imamo sve, i nakon 25 godina konačno sam došao do lješnjaka za koji nisam znao da postoji toliki biznis, da postoje toliki zasadi i da je to jednostavno neiscrpljivi dio industrije“, kaže Mujo Begić.

Raspitivao se koliko je potentna proizvodnja lješnjaka i shvatio kako se ne može proizvesti dovoljne količine kako bi se podmirilo tržište. Obišao je predjele gdje se uzgajaju svjetski poznati lješnici Ferero i tada mu se, kako kaže, upalila lampica. U svoje rodno mjesto doveo je prijatelje, potom inžinjere i agronome iz Italije.

“Uzeli smo uzorke zemlje, uzeli smo uzorke vode. Samo dan po donošenju tih uzoraka i ispitivanja, ljudi su nas nazvali i pitali gdje smo našli tu zemlju i rekli da sto godina traže tu zemlju. Tako da sam ja krenuo sa njima, došli smo ovdje, pregledali sve, uradili projekat i tako je krenuo projekat uzgoja lješnjaka već tri godine. A ovo ostalo bilje koje imam ovdje i koje ćemo zajedno obići od toga ćemo napraviti botanički vrt“, otkriva ambiciozne planove Begić.

Trenutno je u Begićima pod lješnjacima 22 hektara površine. Na proljeće 2021. godine plan je da se zasadi 35 hektara, a krajnji cilj je 100 hektara. Mujo Begić sa svojim partnerima iz Italije 2018. godine je otvorio firmu, potpisao ugovore i krenuo u realizaciju.

“Perspektiva je ta da mi ne bi ništa počinjali da nismo bili sigurni i da nemamo već zaleđinu, odnosno ubiranja ploda i predaje tog ploda, odnosno prodaje tog ploda. Već je ugovoreno sa ljudima u Italiji i sav taj proizvod koji se proizvede ovdje trebalo bi, znači mi imamo dogovoreno da po projektu ovdje sakupljamo u magacinu, da radimo sušare, da radimo ljuštionice, pržionice i vakumiranje proizvoda. I zbog samog transporta i svega toga, zbog manjih troškova i sve bi to išlo u fabrike italijanske“, kaže Begić.

Njegovo imanje pregobato je autohtonim bosanskim voćkama. Trešnje, jabuke, kruške… prema ocjenama stručnjaka iz Italije moraju biti sačuvane. Italijani su bili očarani onim što su vidjeli u Begićima.

“Ne mogu da vjeruju da toliko bogastvo imamo, da takve ljepote imamo, a da to nije iskorišteno. Tako da mi imamo ne samo želju nego imamo i samu perspektivu uspjeha ovdje i zbog samih stručnjaka koji su tu nama došli. Mi imamo ideje, a oni su samo naše ideje usmjerili prema pravom proizvodu i prema pravom putu“ ističe Begić.

U njegovom odsustvu dok je u Italiji o imanju brinu komšije, bošnjački povratnici u Vlasenicu. Imanje obilazi i mr. poljoprivrede Rade Mališević, stručni saradnik u Opštini Vlasenica.

“Ovo je jedan svijetli primjer kako može jedan čovjek koji voli svoju zemlju, svoj rodni kraj, da dođe iz dijaspore gdje živi skoro već 30 godina i gdje je čovjek donio mnoge biljne vrste, ukrasno bilje, voćne vrste i sve to ukomponovao u ovaj divni prirodni ambijent Opštine Vlasenica“, kaže Mališević.

Vlasenica se prostire na oko 20.000 hektara površine, a oko 5.000 hektara odnosi se na poljoprivredno zemljište. Poljoprivrednici su se uglavnom bazirali na ekstezivni uzgoj, a Mujo Begić sa svojim idejama pokušava promijeniti percepciju rodnog kraja i poljoprivrednike potaći na intenzivni uzgoj kultura koje donose profit i od kojih se može živjeti.

Izvor: Radio Sarajevo