SONY DSC
Nakon posla u fabrici namještaja Amanda Račić iz Novog Sela radi po nekoliko sati u dva plastenika i ribnjaku, a kući je čeka i ćerkica Martina.
Priznaje da se dobrom organizacijom vremena, radnim navikama, koje je stekla još u djetinjstvu i uz snažnu podršku roditelja, prijateljice i sestre sve stigne.
Amanda iz dva plastenika paprikama snabdijeva prodavnice i tržne centre, crvene roge su bolje od onih iz Španije, Grčke ili Makedonije.
“Iskoristila sam situaciju vezano za pandemiju. Dok firme nisu radile zajedno sa prijateljicom Milenom sam desetak dana sadila paprike u ova dva plastenika. Potom je uslijedilo operjavanje suvišnih listova, pa vezanje paprike. Evo, ova crvena roga je dospjela za prodaju. Zdrava je ukusna i baš miriše na paprika” kaže Amanda.
U okviru porodičnog imanja Amanda je uz pomoć roditelja izgradila i ribnjak. Voda u njemu je prirodna, protočna i dolazi iz riječice Matura koja teče ivicom njenog imanja. Kada je suša i nizak vodostaj tu su i dopunske pumpe. Prvi posao kada završi smjenu u fabrici je hranjenje ribe.
“Lani smo ubacili 3500 mlađi šarana, prvi izlov planiramo iduće godine na jesen. Nadam se da će biti dobar i da ćemo opravdati investiciju. Ogradili smo ovu parcelu od 10 dunuma, kako bismo imanje zaštitili i od štetočina. Za sada se sve odvija po planu, nisam još radila kontrolno vaganje, ali očigledno je da je riba zdrava i da napreduje”, kaže Račić.
Na istoj parceli, oko ribnjaka, Amanda uz pomoć roditelja uzgaja stotinjak gusaka. Prvenstveno zbog guščije masti a od mesa spravljaju razne delicije. Za kobasice su već pristigle prve nagrade, Amanda očekuje nove uspjehe.
“Volim ovaj posao. U maju kada su se izlijegali guščići ostalo je osamnaestoro tvrđih jaja. Uz pomoć male burgije pažljivo sam izbušila ljusku i pomogla guščićima da ugledaju svjetlo dana. Eno ih u jatu svih osamnaestoro, živi i zdravi”, kaže Amanda.
Ova mlada svestrana žena kaže da joj društvo u gradu ne vjeruje da svakodnevno radi u plastenicima, te da uzgaja šarane i guske. Kaže da su kuće u njenom dijelu sela mahom zaključane.
“Ja ne idem nigdje , ovdje imamo sve što je potrebno za biznis. Samo su potrebne radne navike, ljubav prema poslu i minimalna podrška države. Barem da nas zaštite od prekomjernog uvoza”, rekla je Amanda Račić, mlada žena koja vlastitim rukama proizvodi bolje povrće od onog uvoznog mediteranskog.
Izvor: Buka