Foto: Vladimir Tadić
U zapadnom dijelu BiH podno planine Grmeč, u kraškom polju blizu Lušci Palanke, dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, nalazi se prirodni fenomen koji narod u ovom kraju zove Oko ili Bobijaško oko, s obzirom da se u blizni nalazi i planina Bobija.
Fotograf Vladimir Tadić je istražujući rodni kraj snimio i ovjekovječio ovu nepoznatu prirodnu ljepotu.
Bobijaško oko je estavela je prirodna rupa ili jama u koju voda uvire i iz koje s vremena na vrijeme izvire. Ali ono nije izvor.
Estavela funkcioniše po principu spojenih posuda jer je spojena sa podzemnim kanalima i vodama. Kada je vrijeme padavina, vode sa okolnih planina i područja podzemnim kanalima napune estevelu, pa se voda iz nje izlije na okolno polje.
U suprotnom slučaju, padavine prestanu, dođe suša i voda iscuri kroz estavelu kao kroz sifon. Lokalno stanovništvo ljeti tu napaja stoku i sklanja se od vrućine.
Naučnici su tokom istraživanja rađenih za vrijeme SFRJ otkrili da je ovo Oko povezano s ogromnom podzemnom akumulacijom svježe vode kao i sa izvorima rijeka Dabar i Zdena.
U dubinama estavele i podzemnih voda živi endemski vodozemac dinarskih krajeva – čovječja ribica.
Od naučnih objašnjenja mnogo slikovitije su Tadićeve fotografije, poznatije kao ”svjetlopisi”. Bobijaško oko izgleda kao skriveni kutak negdje u amazonskoj prašumi.
Izvor: Mondo