Tattoo umjetnica Baby Blue: Žene su joj najčešći klijenti, a najstarija klijentica joj je bila u osmoj deceniji

Ivana Vidmar je zaljubljenik u umjetnost i tattoo umjetnica sa pseudonimom Baby Blue, a po zanimanju diplomirana grafička dizajnerka. Njena ljubav prema umjetnosti, odnosno tetoviranju, javila se tokom srednje škole i ne prestaje do danas.

Ivana ističe kako je baš suprotno, jer je ta ljubav svakim danom sve jača, s obzirom na to da je svaka tetovaža prilika da se usavrši postojeće znanje i nauči nešto novo. Sa Ivanom smo razgovarali o ženama u ovoj industriji, njenom radu i inspiraciji, procesu nastanka tetovaže, a dala je savjet svima koji razmišljaju da tetovažom ukrase svoje tijelo za cijeli život. Otkrila nam je i ko se češće tetovira – muškarci ili žene, te koliko je najviše godina imao njen klijent.

 “Posao tattoo artista se ne može isključivo vezati ni za jedan pol, ali je i dalje veći broj muških tattoo artista. Bezbroj puta se u praksi pokazalo da nikakvu ulogu ne igra pol osobe koja radi određeni posao, pa tako i u tetoviranju. Sve zavisi od vještine pojedinca. U svijetu se odavno tetoviranje ne dijeli na muškarce i žene, već na dobro i loše, dok će na našim prostorima morati da prođe još koja godina da bi se došlo do toga.”

Umjetničke duše, kakva je i Ivana, nemaju problem sa pronalaskom inspiracije. Ona je za njih, jednostavno, u svemu što ih okružuje.

“Generalno govoreći, inspiracija u suštini zavisi od kreativnosti pojedinca, stoga meni nije problem naći inspiraciju u najobičnijim predmetima koje viđamo svaki dan i od toga napraviti tattoo dizajn.”

Kao  i kod svakog posla, zanata ili umjetnosti, talenat je 10%, preostalih 90% čine vježba i rad. Ivana nam je predstavila svoju zanimljivu podjelu unutar tattoo zanimanja.

“Vještina tetoviranja, kao i svaka druga vještina, poboljšava se čestim vježbanjem iste. Lično, imam dvije podjele: tattoo artist – osoba koja u dizajn tetovaže ulaže svoju umjetnost, kreativnost, praktično djelić sebe i tattoo majstor – osoba koja šablonski odrađuje već sklopljene dizajne i koja na tetoviranje više gleda kao na posao, a ne kao na umjetnost.”

Ivana nas po svemu opisanom podsjeća na tattoo artista, te smo je zato pitali na šta posebno treba obratiti pažnju kod izbora tattoo studija.

“Izdvojila bih higijenu kao najbitniji segment. Sve mora da bude apsolutno sterilno, pored toga je bitno iskustvo tattoo artista, portfolio, a naravno i njegova komunikativnost. Proces tetoviranja treba da bude lijepo i prijatno iskustvo, što će se teško postići ukoliko nedostaje jedan od prethodno pomenutih segmenata.”

Usaglasili smo se da je za optimalan finalni izgled tetovaže neophodno pronaći pravi balans.

“Prilikom formiranja skice, odnosno konačnog dizajna, klijent se nerijetko konsultuje sa tattoo aristom, kako bi mogao dobiti najbolje od tetovaže. Nažalost, veliki broj ljudi ne doživljava svoje tetovaže dovoljno ozbiljno, te se često dešava da biraju već postojeće dizajne na internetu. Takođe, jako bitna stvar je da se klijent pridržava uputstva za održavanje tetovaže, jer samo tako će dobiti najbolje od iste.”

Zanimalo nas je i kako je bilo raditi tetovaže koje ne odgovaraju njenim estetskim načelima.

“Ljepota je u oku posmatrača. Ako je klijent izabrao određeni dizajn koji mu se sviđa, na meni je da mu predložim određene korekcije, koje bi mogle uljepšati već izabrani dizajn. Ali, na kraju, izbor je uvijek na klijentu.”

Kao što je već istakla, njen zadatak je da klijent na kraju bude zadovoljan, ali to je ne sprečava da ima omiljeni stil i motive koje voli da “šara” i tako ukrašava tuđa tijela.

 “Omiljeni stil mi je neo-traditional, a konkretni motivi koje volim da radim su oni koji predstavljaju biljke i životinje. Zbog toga imam veliki broj upravo takvih motiva istetoviranih na sebi.”

Ona ima omiljene motive i uzorke, ali nemoguće je generalizovati i izdvojiti koje motive klijenti najčešće traže, jer je svaka tetovaža unikatna i priča za sebe.

“Ni jedna vrsta motiva se ne može izdvojiti kao najčešća, a što se tiče značenja, odnosno priče koju svaki od motiva nosi, to je baš individualno. Jedan motiv može imati dva potpuno suprotna značenja za dvije različite osobe, što je nerijetko i slučaj”.

Kao i svaki umjetnik, tokom procesa stvaranja, Ivana se potpuno uživi i poveže sa svakim novim motivom koji crta, te nas je zanimalo da li ima omiljenu tetovažu koju je napravila.

“Ne postoji konkretno jedna tetovaža koju sam odradila, a za koju mogu reći da mi je najdraža. Tetoviranje je za mene i strast i umjetnost, stoga mi je svaka tetovaža draga na svoj način. Jedino bih mogla izdvojiti tetovaže koje spadaju u stil koji sam pomenula, odnosno one sa živopisnim bojama, te kombinacijom debelih i tankih linija.”

Na početku smo spomenuli da su žene tattoo umjetnice i dalje u manjini u našem regionu.  Evo kakva je situacija kada je riječ o ženama sa druge strane, odnosno onima koje se odlučuju na tetovaže.

 “Okvirno, negdje oko 70/30 je odnos između žena i muškaraca, odnosno od 10 klijenata, 7 je ženskog pola.”

Zanimljivo je da je njen najmladji klijent imao 17 godina, koji se tetovirao uz odobrenje roditelja, a najstariji -odnosno najstarija, je imala 72 godine. Ipak, malo manje lijepa strana tetovaža, jesu one neuspjele.

“Često se ljudi javljaju sa zahtjevima za ispravku tetovaža, takozvani cover-up, ali nerijetko se dešava da se zahtjevi klijenata ne poklapaju sa realnim mogućnostima.  Nova tetovaža uvijek mora biti veća i dosta tamnija od već postojeće tetovaže.”

Izvor: Ultra magazin