Izložba “Ljuti ljudi” akademskog slikara Srđana Kosića biće otvorena danas, 23. septembra u 19:00 časova u Malom izložbenom salonu Banskog dvora.
Zbog trenutne epidemiološke situacije broj mjesta u publici ograničen je na 50 posjetilaca. Obavezno je nošenje zaštitne makse i dezinfekcija ruku na ulazu.
Evo izgleda da mi je duša grafičarska. A nije. Nadam se da mi je duša ljudska, obična, ali se raduje kad linija sretne površinu boje.
Linija me vodi. Od nje živim, a kad je spojim sa površinom boje, otvori se divan prostor gdje se mogu zadovoljiti odnosima boja. Boja je za mene putovanje koje se u likovnoj umjetnosti svodi na zaustavljen trenutak osjećanja.
Linija ovdje objašnjava sadržaj. Ono gledaš šta je nacrtano, a nacrtani su portreti meni dragih ljudi, kad su ljuti. Nemam nadu da će onaj trenutak osjećanja kod posmatrača biti ljutnja.Nije mi cilj da naljutim posmatrača, nego da on uhvati svoj trenutak osjećanja kroz formu, a od sadržaja mu možda i ostane svijest da na svijetu postoji sve više ljutih ljudi. Nije samo loše biti ljut.To je vjerovatno jedina emocija koja rezultira promjenom, a promjena je suština ovog svijeta i naših života.Zato nam se valjda i ne sviđa ideja o vječnom raju nakon ovozemaljske smrti. Mi smo ovisnici o promjenama i nestaćemo kad one prestanu.
Ovaj ciklus počinje u Manili na Filipinima, na drugom kraju planete, gdje sam na kratko boravio prije dvije godine. Bio sam privilegovan da iz prve ruke razumijem svakodnevnicu tamošnjih ljudi. Duboko uplašeni, ti ljudi koje sam tamo upoznao, natjeraše me na vizuelnu artikulaciju njihovog stanja. Shvatih potom, da je ta uopštena nesigurnost koja rezultira ljutnjom, primjenjiva na cijeli današnji svijet, pa sam ciklus započet tamo, nastavio ovdje sa ovdašnjim ljudima. Ta ljutnja je kompenzacija za promjene stanja, ona ukazuje na bespomoćnost i beznadežnost. Pri tome bi bilo neumjesno okriviti nekog drugog za svoje stanje, jer vi ste uplašeni, vama treba promjena i vi se ljutite. To je vaš izbor.
Ja glorifikujem ljute jer su oni to što bismo željeli biti kad bismo imali hrabrosti. Ipak, posmatrajući njih mi možemo osjetiti sopstvenu hrabrost, tako neophodnu za život. Njihovi zlatni oreoli pucaju kad ne uspiju kontrolisati ljutnju, i tu počinje borba sa onim dobrim ja, u kojoj ne znaš da li radije pobjeđuješ ili gubiš.
I da, ne tražite sličnost portreta sa ljudima u galeriji, nego sa samim sobom.
Srđan Kosić je rođen 1974. godine u Banjoj Luci. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Banjoj Luci 2006. godine na odsjeku Grafika u klasi prof. Zorana Banovića.
Godine 2013. je završio magistarske studije na temu “Dokultivizacija ambijenta”.
Predaje Istoriju umjetnosti u Gimnaziji u Banjoj Luci. Kustos je Galerije “UDAS” na Starčevici.
U svojim umjetničkom radu se služi raznim medijama.
Do sada je imao osam samostalnih izložbi (slike, grafike, fotografije i asemblaže). Izlagao je u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Švajcarskoj. Učestvovao je na više kolektivnih izložbi u zemlji i u inostranstvu.
Više informacija o samoj izložbi potražite OVDJE.